7.5.2010
Prolećni sneg... Vataste pahulje pokrivaju travnate površine. Topola cveta.
Gradskim autobusom plovim ulicama grada. Setno posmatram obližnji park i kuče koje se u njemu igra. Vlasnica ga prati, koraka žurnog vrši pritisak na njega da obavi što pre ono zbog čega su tu, jer žuri. Kuca je razigrana, željna zemlje, prirode i nestašluka. Ne ferma je.
Na ćoškovima bulevara tezge se šarene. Cveće svakojako, u kofama izloženo, mami prolaznike i nudi svoj dah prirode. Prve kale, prvi šeboji i jagode, kao šlag na torti.
Obožavam proleće i njegove intezivne boje, miris sveže i jedre tek pokošene trave, rosu jutra po njenim vlasima i i svežinu noći po njoj rasutu.
Bus je prepun. Prozori su otvoreni. Toplo je. Beton se već zagrejao- malo mu je trebalo.  
Žmirkam i tražim oazu u gradu prepunom asfalta...
Misli me vraćaju zalenoj površini travnjaka, kuci, čija je sloboda samo na tren oslobođena, cvetnoj pijaci neoporezovanih uglova i kontraverzi prirode u kofi.
Beton-zemlja- asfalt- priroda- kofa.
Oaza?
 
 
 
 
Objavio scarlet u 01:47 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
Komentari:
cak i mala kofa ima svoju oazu u sebi, bas kao i mi...(i bas nas briga za beton)
Poslao Danna u 22:33, 12.5.2010 | Link | |
@Danna: Slažem se!
Poslao scarlet u 17:48, 13.5.2010 | Link | |
A kosovi kad krenu da poje oko 4 AM... priznajem da bih dao carstvo za vazdusnu pusku. Ali slatki su to skotovi preko dana. Maj je neprejebiv.
Poslao km07 u 15:27, 14.5.2010 | Link | |
@kaufman: maj je zaista nenadjbv. Zivot je lep kad dodje mesec maj.
Poslao Scarlet u 19:24, 14.5.2010 | Link | |