4.5.2013
Glupost
Sedim
I zamišljeno gledam 
U jednu tačku

Hiljadu vetrova kruži
Lupa po prozorskom oknu
Stotine ljudi kruže skverom
I takođe lupaju. 
Gluposti.


I nema, nema tog čoveka
Koji u srcu bol ne nosi,
Neki to vešto kriju
Ali svi ponekad prsnu.

Besni na sebe, na bližnje, na život
U kolotečini oni se dave,
Kad poslednji čas im kucne
Pogrešnog Boga oni slave.


Objavio Rođa u 10:26 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
26.4.2013
Za sve koje nisu ONA
Da sam ja ti a ti ja 
Bila bi mi veoma odbojna

Bejbe čuj me, bejbe znaj
Tvojim nadama je došao kraj

Ništa od tebe ne želim ja
Već si na pola puta do dna

Džabe ti osmeh, džabe ti flert
Znam taj scenario napamet


Objavio Rođa u 23:29 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
22.4.2013
O snovima
Budim se i shvatam
Da je već treće jutro
Kako zaboravljam šta sam sanjao.

Nije mi žao (iako bi mi ranije bilo), 
Jer snovi su zla kob:
Opsedaju misli u toku dana
Proganjaju, mAme na prisećanje.

To i ne bi bilo tako loše
Da ne sanjam depresivne snove.
Šizofrene.
U tim snovima se osećam kao stranac.
Ostali likovi, kreature me ne razumeju,
I ne trude se da me razumeju.
Unezvereno vičem, udaram, grizem,
Ali bez uspeha:
Odsečen sam od sveta
I svih zbivanja u njemu.
Svi mogući blamovi koje sam doživeo u životu
Ponovili su se i u snu.
Baš me neće, a?
Paćenik ovde, paćenik tamo,
Na kraju krajeva k'o da je važno...


Objavio Rođa u 16:54 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
18.4.2013
Mi smo pupak našeg društva
Neko ide u crkvu da se moli Bogu,
A mi da kupujemo brikete za nargilu.

Neko džeparac troši na korisne stvari,
Mi smo svoju ušteđevinu odavno popili.

200 za slot, 500 za rulet
Cele se noći igra bilijar

Dok neko zaista marljivo uči
Mi spavamo u polupraznom amfiteatru.

I dok neko na sportskim priredbama bodri svoj tim
Mi uz povike bacamo kamenje na kerove.

Slomljen nos, naprsla arkada,
U urgentnom pola mladih spava.

Jer mi smo pupak našeg društva.
Naša je uloga skromna.
Beskorisni smo i mi to znamo.
Neki nas zovu i ''govna''.
Objavio Rođa u 03:30 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
18.4.2013
Depresija II
Majka mi kaže da sam isti kao ona - rad me gura napred.
Dokolica, nerad i lenčarenje su uzroci depresije.
U pravu je ona, moja majka, žena koja ne shvata moju depresiju.
Inače, ima i ona svoje emocionalne probleme. Svi mi imamo.
Samo što je tuđi problem uvek manji, jer mi sa neutralne tačke
Posmatramo tuđu stvar veoma objektivno i uvek znamo da podelimo poneki
Dobronamerni savet. 
Ali kada dođe red na nas, kada ostanemo sami, oči u oči sa depresijom,
Shvatamo da zapravo ništa ne znamo i ništa ne smemo.
Jer nama su naši problemi najveći, nerešivi.

Zato moja majka kaže meni da se trgnem. Lako je reći nekome da treba da se
Trgne i prihvati problem.
Isto bih mogao i ja njoj da kažem, ali neću. 
Prema tome, depresija je jedna čudna pojava, kod svakog je drugačija i niko je ne razume.

Idemo dalje. Kaže - od kad radim, manje sam depresivan.
Zaista, stalno sam umoran od posla, cimanja, vucaranja
I nemam vremena da razmišljam ni o čemu, ponajmanje o tome kako se osećam.
Rad, izvanradne obaveze, viđanja sa devojkom, spavanje. I tako u krug.
I zaista mi prija. Premoren sam, ali mi prija.
Moja majka, kojoj sam mesecima bezuspešno pokušavao da dokažem
Da samnom nešto nije u redu, sada pokušava zajedno sa ocem radom da me vrati u normalu.
Videćemo da li će upaliti.
Objavio Rođa u 03:07 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
18.2.2013
Strah
Strah 
Sveprisutni strah
Bilo da mi priđe pandur uličar
Ili onaj iz odeljenja za narkotike.
U meni će uvek biti prisutan strah.
Reakcija tela na novonastalu situaciju, kažu.
Adrenalin struji kroz telo, srce kuca brže,
Znoj...
Bori se il' beži...

Nema veze što nemam travu u džepu,
Ili što sam potpuno trezan, pijan,
Opušten.
Iznenadne situacije uvek prave
Pičkicu od mene.
Nekad je dovoljno da prolaznik
Priupita za cigaretu
Ili upaljač, svejedno je,
Uvek će srce kucati brzo
Jer nikad ne znam dal mi ta osoba
Želi dobro ili zlo.
Ili samo cigaretu.

Objavio Rođa u 01:07 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
14.2.2013
Iskustvo - anksioznost
Vrelo je. Znoj mi obliva lice dok čekam trolejbus da naiđe. 
Vidno mi je loše, unezveren sam. Drma me nešto za šta će se kasnije
Ispostaviti da se zove anksioznost. U tom trenutku, mislio sam samo na jednu stvar -
Na ludilo.
Odvratan osećaj. Knedla u grlu, strah. Paranoja bez razloga. Ljudi se čine nestvarnim,
Kao da su gadne halucinacije. Gubim tlo pod nogama. Srušiću se svakog trena.
Vidim čovu, prolazi sa bananom u ruci... To je bio okidač za anksioznu paranoju.
Pomislio sam:''Jebote, ko još ide ulicom i nosi jednu bananu u ruci?''. 
No, ne lezi vraže, posle dva, tri minuta, istu ulicu prelazi jedna devojka, takođe sa bananom u ruci.
''Aukurac!'' pomislih... ''Priviđaju mi se banane!''. Duvao nisam mesecima, nisam ni mamuran,
Dakle mora da je nešto baš zajebano!''. 
Ceo taj dan sam imao strah od susreta sa ljudima sa bananom u ruci, 
Jer sam mislio da su banane halucinacija. 
Neko bi pomislio da se ovakvi događaji dešavaju samo usled konzumiranja psihoaktivnih supstanci,
Ali ne, ovo je stvarnost hiljada ljudi u dragoj nam državi. Anksioznost. Razara dušu i pravi pometnju.
Nikad s njom nisi načisto. Jednog trenutka ti je super, u društvu si, pije se, sve je super,
A sekund kasnije osetiš kao da ti više nisi ti. Ljudi postaju udaljeni, čudni, strani.
Lica prave grimase, osuđuju. Unezvereno gledaju svaki tvoj pokret. 
A telo ti je tek u konfuziji; da pođem redom: knedla u grlu, otežano disanje, lupanje čuke,
Pojačano znojenje, vrtoglavica, malaksalost, zbunjenost, pad koncentracije, povećana šansa za
Depresiju. Deluje kao uvod u ludilo. Ne osećaš se normalno, ali nisi ni lud. Nešto između. 
Veoma ometa socijalni život (ako ga uopšte imaš). Prvo iskustvo sa ovom pojavom 
Je veoma traumatično. Tada osobe proživljavaju neku mešavinu lošeg tripa na LSD-u, 
Još goreg tripa u Aušvicu i najgoreg pakla ruskih Gulaga... 
Sada je mnogo bolje, jer znam da to nije ništa strašno. Javlja se s vremena na vreme, 
Ali slabijeg intenziteta. Anksioznost... Anksioznost moj do'ar drugar!
Objavio Rođa u 02:09 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
29.1.2013
Razmišljam...
Razmišljam...
...Šta je to sa ljudima?
Žele da uspostave kontrolu
Nad svim i svačim...
Nad situacijom
Nad dešavanjima
Nada mnom.
Teško je odupreti se.
Pobuna znači rat.
Pristanak znači poraz.
Nemam snage da ratujem
A ne volim poraze...

Razmišljam...
...Da li neko čita ove moje škrabotine?
Objavio Rođa u 01:03 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
27.1.2013
Bol
Ostati 
U ovom gradu
To je za mene pakao.
Ipak
Ja sam tu rođen
Oduvek sam tu živeo.
Tu sam prohodao
Dočekao bombardovanje
Upisao prvi razred
Osnovne
I srednje škole
Našao devojku svojih snova
Tu, u Cvijićevoj
Dvocifren broj.
To je moj grad.
A ipak želim
Da ga napustim,
Da bar na kratko odem
U neko selo
Da spavam, spavam, spavam
I isto toliko pijem
Dok se ne sobalim s' nogu.
Želim da palim cigaretu
Jednu za drugom
I gledam u pod
Ili u plafon, svejedno.
Sve dok sam sAm
Sa svojim mislima
Meni će biti lepo.




Objavio Rođa u 21:08 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
23.1.2013
Cipele pune peska
Cipele pune peska,
Družina uživa na plaži.
Pije se, puši, smeje.
Da li znaš koliko je bolelo tvoje odbijanje?

Cipele pune peska,
Slava pripada drugom.
Nevinost i naivnost,
Pakleni dvojac, đavolje igralište.

Cipele pune peska,
Blam i bol u srcu.
Teško je zadržati osmeh na licu
Kada crne misli okupiraju um.

Cipele pune peska,
I greške, male, majušne.
Ali dovoljno velike da pomute
Mladi dečački um.
Objavio Rođa u 20:33 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
10.1.2013
Fudbal
Sećam se, bili smo klinci. Nikola je obožavao italijansku Seriju A.
Znao je imena svih fudbalera napamet. Posebno italijanskih.
U to vreme smo se mi deca ložili na fudbal, naravno ponajviše smo igrali,
Veoma retko gledali. Ustvari, ja i nisam nešto puno igrao.
Tad je Ronaldo debeli još (k)harao po travnatim terenima, Davids furao ćore,
Zidanu je šljaštela ćila na letnjem suncu koje je svojim toplim zracima umivalo
Stadion Santijago Bernambeu a Toti beše u usponu snage u Vučici.
Kafu i Karlos su bili najbolji krilni tandem, a Zvezdi je na dresu pisalo Pils.
Svi su hvalili Batistutu, ali sam bio mnogo mali i ne sećam se njegove igre.
Ćale je uvek govorio - bolji je Pele od Maradone. Džaja, Pižon, Lazarević - sve 
Ih je on gledao uživo 70ih i početkom 80ih. Šeki šeki šekularac, ima noge kao jarac. 
Voleo je da gleda i Piksetu, bilo mu je jako žao što nije ostao i 91. u Zvezdi.
 Evo baš pre par nedelja sam na tavanu našao zastavu italijanskog Barija,
Nacrtan pevac, crveno bela boja. Ćale mi reče da su se na pola puta setili da su zaboravili
Rekvizite za meč, pa su po pristizanju u Bari kupili zastavu istoimenog kluba, 
Ionako su im klupske boje iste kao i Zvezdine. 

Fudbal - moja prva ljubav. U osnovnoj sam bio golman, jer su svi hteli da igraju. Sada, kada želim 
Da igram, svi žele da brane, mrzi ih da trče. Zapravo, igrali bi oni, nego su svi strastveni pušači, alkosi
I duvači. Došla su nova vremena. Sudira se, radi se, tu su i devojke. Fudbal može, al' na Soniju u Igraonici.
Zato se umesto fudbala cepaju basket, buksna, vops, pička, bilijar, arkada i kanteri. I naravno Džej.
Džej Džej Okoča.






Objavio Rođa u 21:22 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar