Prodajem patike sa grejacima
6/12/2007


Moje radno mesto, kažu, nije loše. Radno vreme mi nije preterano zahtevno u zimskom periodu, mada leti nadoknadimo sve to. Uslovi su, kao i u svim ' drzavnim firmama ', katastrofalni. Platu neću ni da pominjem - poslovna tajna. Jedina dobra stvar u vezi svega toga je ta, što ja STVARNO volim to što radim. Subotom je klub okružen buvljakom. Na ulazu u grad, baš ta scena zatiče pridošlice. Kada se održava neki turnir, Beogradjani manjeviše, ali NS-djani budu u šoku. Valjda ljudi nemaju tamo buvljak. Ili nemaju seljake iz okolnih sela koji s tavana snose sve što im je višak i prodaju po trotoarima oko buvljaka. Pljeskavice mirišu sa svih strana (od kad radim subotom, odrekla sam se roštilja), megafoni u službi marketinga trešte na sve strane informišuci posetioce buvljaka i sve nas u klubu o tome koliko košta oštrenje noževa, kad kreće poslednji autobus za tamo neka sela i novosti iz sveta koje već tri nedelje počinju podatkom da je neka kineskinja rodila dvoglavu bebu sa zmajevim repom u dvorišnom bazenu.

Jedina dobra stvar u vezi cele te šarade je ta što tezga ispred samog ulaska u klub, prodaje milka čokolade po 50 dindzi. U prodavnicama su i do duplo skuplje, a mi narod ko narod, volimo da kupimo jeftino ali sa sumnjom da "nije original "! Ja lično, ne podnosim buvljak iz prostog razloga što mi uvek neko ogrebe kola ili iskrivi retrovizor, mada, moram da priznam da se svake subote potajno nadam da ću ugledati tezgu na kojoj piše čitkim slovima :

"P R O D A J E M   P A T I K E   S  G R E J A Č I M A !"

Ja bih kupila prva  taman me struja tresnula. U balonu nema grejanja, i prste na nogama ne osecam već posle prvog sata. Posle trećeg se već osećam kao na premijeri  "Igmanskog marša".

Nego, kolike sam ja sreće prosudite sami:

Jutros posle pola godine, prvi put ostavim decu koju treniram same. To je grupa velike dece, računam biće dobro 20tak minuta. Krenem da završim šta sam imala, kad zvoni mobilni, stara ptica zloslutnica!

Kaže jedno dete, "Treneru" , jos uvek su u dilemi da li sam trenerica ili trenerka, pa me siguricom nazivaju trenerom,  "grejanje varniči, svetla su nestala i balon pada!" - U sunce ti poljubim!!!

"Brzo evakuacija!"

"Šta je to evakuacija treneru?"

"Izlaz`te napolje i čekajte da dodjem!"

Dodjem ja tamo, nema jedne faze, uključen agregat, balon na mestu, prst pred okom se unutra bez rasvete ne vidi, a njih četvorica stoje pored kante sa lopticama i ogromnim očima gledaju u mene:

"Šta je momci?  Vuna kićo, a?" - kažem ja nakeženo ne bih li unela malo radosti svojim osmehom.

"Treneru...a šta znači ' vuna kićo'?

Da sam opsovala znali bi garant. Mada...

Šta stvarno znači  "vuna kićo "? ( trep trep)

Objavio/la Proslost u 17:33 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Jao ne spominji buvljak svakog vikenda moram da prolazim pored beogradskog, katastrofa! A sad čujem da će tu da grade autobusku stanicu! Još gore!

A te Milke od 50 dindži su fake garantovano!
Poslao/la Lonely u 11:00 , 7/12/2007 | Link | |
Ali imaju ukus kao prave
Poslao/la Proslost u 11:19 , 7/12/2007 | Link | |