Kap Po Kap
13/10/2007


Odupirem se teškim kapcima koji pod naletom strasti žele da se sklope,

i gledam te kako kliziš niz mene,

kao kap znoja niz kičmu,

kao kap meda niz jezik

kao suza niz obraz...

Želim da budem svedok

svakog dodira

svakog uzdaha

svakog poljupca

koji pečatirace deo po deo

moga tela...

Želim da te peče moj pogled

kada shvatiš

da ne možeš da izdržiš više

kada krik ti krene

iz stomaka

kroz grlo

i završi na mojim bedrima...

            ...dok levom rukom i dalje me čvrsto pripijenu držiš uz sebe, iz čistog straha da me grube niti tepiha ne povrede. Čuvaš me, znam, paziš me, voliš me pogledom dok kosu mi sklanjaš sa ulepljenog lica...

Nisam sklopila oči...

    ....nisam sanjala...

Objavio/la Proslost u 07:55 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

a u qratz, ala umeš da napišeš
Poslao/la prolaznik u 10:24 , 13/10/2007 | Link | |
))))
Poslao/la Anoniman u 17:06 , 13/10/2007 | Link | |