

Plutaj u meni kao lokvanj nosen vetrom
Istopi mi se na jeziku kao secer
Sklizni niz grlo kao med
Prepusti se strujama
koje nosice te mojim krvotokom
Uspavaj se u senci zenice
Probudi se na mojim grudima
Sakri se u mojim mislima
Odrzavaj me u zivotu
postojan u mojim plucima
Zazivi u meni
kao embrio u materici
Rasti, razvijaj se
i hrani se mojim zeljama
Da imam te u sebi
Do poslednjeg mi dana zivota.
A onda lagano
zajedno sa mojom dusom
Preseli se u bestezinsku pozudu
Koja nosice te van hodnika vremena
Lebdi van prostora
Lutaj univerzumima
I pronadji me
U nekim novim plavim ocima
koje otvoreno ponudice ti sebe
kao skloniste od nistavila...

Permalink | Komentara ( 5 ) | Pošalji komentar