Skratio sam ga za levo uvo
zatim i za desno,
razneo mu alku na opasaču
vrelim olovom
i onda ga skratio
za sve što valja,
a kad se sagnuo
da pokupi svoju olovku
i klikere
(sirota kreatura)
sredio sam da ne mora više
da se uspravlja.
Zevnuo sam i
ušao da loknem nešto
a neki tip kao da me
iskosa pogledao
i tako je umro -
iskosa
blenući u mene.
Prizor krvi otvorio mi je
apetit.
Smazao sam sendvič i
odsvirao dve-tri balade...
Pogasio sam olovom sva svetla
u toj rupi, a onda
izašao.
Nigde nikog nije bilo
pa sam ukokao moga konja
(sirota kreatura)
i tada sam video šerifa
kako stoji na kraju ulice
i trese se
kao prut na vetru;
bio je to zalostan prizor
pa sam ga smirio
prvim metkom
i milosrdno ga ohladio
drugim.
Onda sam se malo izvalio
na ledja
i kokao zvezde
jednu po jednu,
upucao sam i mesec
pa sam prošetao
i pogasio sva svetla u gradu.
Ubrzo se smračilo
baš onako
kako meni prija,
jer ko ce još da spava
kad mu neko svetlo
bije u lice.
Legao sam i sanjao
da sam opet dečak
koji se igra svojom
puškicom
i dobija u svim igrama klikera,
a kad sam se probudio
mojih pištolja nigde nije bilo
i bio sam vezan,
i ruke i noge,
kao da se neko
plaši od mene,
i navlačili su omču
na moj ruzni vrat
kao da bi hteli
da me obese,
a neki tip je kačio
vrlo zgodnu poruku
na moju košulju:
ima zakona za tebe
a ima ga i za mene
ima zakona koji te veša
i od tebe pravi leša.
Moram da priznam,
od lepih stihova
uvek mi ovlaze oči,
i da ne veruješ
sve su dame plakale
i kao da su jecale
imena nekih drugih ljudi.
Očigledno su plakale
zbog mene
(sirote kreature)
jer sve sam ih redom imao
a zaboravio sam
u onom uzbudjenju
da im kazem svoje ime.
I svi su muškarci izgledali besno
verovatno zbog dece
koja su nepristojno
bacala konzerve na mene,
ali rekao sam im
da se ne uzbudjuju
jer uopšte nisu pogadjala
nijedan od tih dečaka nije delovao
da će biti muško od njega:
sve sam peder
a neki tip se prodrao:
u pakao s njim!
i s trzajem sam zaigrao
moj poslednji pies,
pošteno se zaljuljao
i pljunuo barmenu u oko
a onda buljio dole
u bele sise Neli Adams
tako da mi je opet
pošla voda na usta.
( Čarls Bukovski, 1960. )

Pošalji komentar