Zivot

16/12/2007
Zivot je patnja
i ne smejes se cesto...
Ali zato stalno places,
kad osetis bol rastanka
i potrebu da ljubis.
Gledas oko sebe,
i cini se sve cudno,
i upitas se u dusi
ljubav ko ti uze?
I kad za nekim imas potrebu,
upucujes se stazom tvog zivota.
Objavio pecinko u 14:22 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

ne razumijem, upucuješ se stazom čijeg života? malo me zbunilo...nešto mi je nejasno...
Poslao mutti u 14:32, 16/12/2007 | Link | |
@pecinko
Odgovore da nadjem u ogledalu???
Nisam razumela sta si time hteo da kazes?!?!
Objasni?!?!

NAPRED GROBARI !!!
Poslao G & R u 14:48, 16/12/2007 | Link | |
@mutti, meni je jasno.

@G&R, spamere i one nelogirane ne obozavam bas na ovom blogu tako da sam tebe posle 5 komentara koji veze nema sa postom stavio pod banom.
Poslao pecinko u 14:55, 16/12/2007 | Link | |
Kod mene je tu nešto pokvareno.
Kad meni neko uzme ljubav,
prvo bih ga zadavila,
a posle mislim,
dobro se reših te bede,
da je valjao ne bi meni zapao)))

a onda ko velim...da li da patim...ili da tražim drugog??
nekako se uvek neko tu muva u to doba... neki utešitelj....
kako li samo namiriši???

onda reda radi mala pauzica... pa Jovo nanovo)))
Poslao AnaM u 15:13, 16/12/2007 | Link | |
razumem savrsheno, na zhalost
Poslao asterion u 15:20, 16/12/2007 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]