Povratak

11/11/2007
Zora okupana u rosi,
pogled se ogleda u kamenju,
donoseci tragajuci zaborav
u stenama vremena...
Ogoljena od oblaka,
svetlost krvari snove
preko ranjene zemlje,
iscezla u vecnost trenutka.
Objavio pecinko u 12:35 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

wow.....bez teksta...kako netko napisati zna --"ćutim i uživam" ;-)...wow...
Poslao Nurlisoul u 12:54, 11/11/2007 | Link | |
talenat si
Poslao tufree u 15:00, 11/11/2007 | Link | |
uvek uživam u čitanju tvojih stihova
Poslao svetlana u 15:30, 11/11/2007 | Link | |
Mesec
"Toliko samotje ima u tom zlatu
Mesec iz notji nije Mesec,
koji je ugledao prvi Adam. Dugi vekovi
ljudskoga bdenja su ga ispunili
plachem drevnim. Gledaj ga. Tvoje je ogledalo."
Poslao asterion u 20:08, 11/11/2007 | Link | |
bas lepi stihovi....
Poslao tijana...blogoye.org/nakit u 23:44, 11/11/2007 | Link | |
jako dobro...obožavam sve o "vječnosti"...pusaaaaaaaa! :-)))
Poslao mutti u 11:32, 12/11/2007 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]