Nostalgije

14/10/2007
Kad jesen prostre tepih,
gazim zamisljen i osecam...
U sustanju:bol vecne ljubavi!
U boje: Nijanse koje ne lazu!

Na svakom listu koji pada
citam nepisane reci koje bole,
a latice uvele,sa cveca,
nose,ucutkano,zelje koje umiru...!

Gledam tuzno ogolelu sumu
i uzdisem zajedno sa njom,
misleci na ljubav koja me ne pusta
ni da zivim,a nece ni da me uzme...!
Objavio pecinko u 10:40 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

jesen je to...požutjela sjećanja čekaju zimski san...
Poslao mutti u 11:51, 14/10/2007 | Link | |
Bol vječne ljubavi...(
Vječna...koliko volim ovu riječ........
Poslao pakao33 u 13:11, 14/10/2007 | Link | |
Otkrij šta hoće od tebe...
Poslao whoreofbabylon u 13:58, 14/10/2007 | Link | |
ali jesen je plodna. blaga, umotana u šuštanje lišća, u tišinu kiše, u sjetu i mir pred zimu....:-) ona je i takva ..neka ova ne boli, neka manje boli, neka prestane boljeti...
Poslao nurlisoul u 14:16, 14/10/2007 | Link | |
pitam se oce li prestati ta bol?
Poslao pecinko u 14:55, 14/10/2007 | Link | |


Pošalji komentar

<< Sledeca strana | Home | Prethodna strana >>



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]