Cekaonica za...

1/10/2007
Cekam jedan voz koji nikako da dodje...
u jednoj stanici koja je odavno mrtva....
jedna senka,obrvu noci jos drzi,
sakrivenu duboko,dok ja jos slusam...

Jedan korak,jedno suskanje,jedan san,
jedno jezgro sa memorisanim emocijama...
Izlecu strele,iz revoltiranih pogleda
i zarivaju se u prazninu presecenih niti.

Jedna jos nerodjena Odiseja,
razvija se mracnoj tisini...
Kao onemela,vatrena ptica,
koja ceka ponovno vaskrsenje!
Objavio pecinko u 13:18 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

a vlakovi idu , danju noću .....
Poslao Jezgro u 18:32, 1/10/2007 | Link | |
Feniks...
Besmrtan je.
Poslao whoreofbabylon u 18:45, 1/10/2007 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]