U nocnoj tami,
jedna senka polako se sunja.
Klizi lagano po zidovima.
Sve u njenoj blizini podrhtava.
Sakriva iza coskova,
svoj uveli mracni lik
usunja se u tami,
da bi bila nevidljiva.
Pogled joj siv,
klizi ka mestu
gde devojacke oci,
sjedinjuju nebo.
Senka polako sapuce...
sebi prizeljkuje sudbinu
da je vidi ljubav
u nocnoj tami.
Voli je u tajnosti
vec previse dugo
i zelela bi joj reci,
ali se od nje plasi.
Sedeci u njenoj tuznoj misli,
oseca ruku koja je obuhvata.
To je senka iz prozora,
koju gleda ljubav.
