Kisa oplakuje suze na mom obrazu
i osecam joj u grudima cutljive uzdahe...
Na povrsini vode uzdize se magla...
Velike tajne prolaznih zivota...
Dugi i mokri prsti u sapatu se prostiru
kroz pletenice od stabala od vetra uznemireni...
Na panjeve se hvata izmaglica
svega sto je nekad bilo...od
izgubljenih trenutaka...
Na alejama se cuju jedino koraci koji
mi prate izgubljeni trag,
neuskladjeni akordi vlaznih rafala...
Na asfaltu ogledala od vode
kao da mi traze lik,
Odsijaji vlazni u finalnoj rapsodiji.
