Gubim se u njenim ocima,pastelisani crnom kisom
koji me krisom gledaju,iza moje dimne zavese
i gorki osmeh,koji je na granici da se izgubi
i njen andjeoski glas slusam u listovima duvana.
Gubim se u njenom zagrljaju,sve polako polako nestaje
i ne mari ni zalazak sunca razapet na planinskim vencima
i zore me zaticu sve puseci pod svetloscu svece
setajuci se na oronulom parketu sitnim koracima.
Gubim se kad te pogledam i vidim ti nadjeoske oci
koje su me zaboravile davno tog prokletog dana
i gorim kao cigareta iz moje histericne pesme
i niko me ne cuje placem gorko kroz moje papire.
Gubim se u secanjima i neostvarenim zeljama
i zapisujem ovde, to mi je jedina uteha
imam jos svoju poeziju,koja me jedino razume
i lagano te lista,kroz stranice jednu po jednu...
