Zelene oci lenjo gledaju ispod trepavica
upijajuci zal i otrovnu zelju
Visoka je smedja,sa umerenim hodom,
U laganoj odeci hoda graciozno.
Pokreti su joj nezni i smisljeni
i slatki joj glas tece nezno,
Ali,ko je jednom pogleda taj se strelovito gubi
od crnila njenog obrvastog luka.
Natopljene u otrovni med
U ruci joj cvet sa laticama od voska-
ona vodi nezno ka ivici nateklih usni.
Kao neka krvavo crvena ruza
I bas kao ona,ranjena u punoj mladosti
Tuguje,i pati i umire od tuge.
