Pesnik se muci da sjedini crno i belo,
istinu i laz i zemlju sa...nebom;
U pustome parku,kasno u noc
sedi sam na klupi bez da zna
da ga neko vidi i pise mu zivot
u stihove suve i hladne kao led...
Kroz malgu istine on se probija,
sam,romantican,bolan i na samrt,
da ne razbije oreol besmrtnih tajni
obrane iz snova i stavljene u srce.
Zamisljen i sam sakriven u matilu
gubi se u masi pustog parka,
masa senki koje jos nisu umrle
i zivele su za njega,jer ih je on voleo!...
