Noc...Tama...totalna tisina
dusa...ranjena...duboko uzdise...
Nocne oci se otvaraju...gledaju
traze neprestano ranjenu zrtvu.
Nocne fantazije okruzuju uvelo
telo od bola.
Ljulja ga nezno bez ijednog osecaja
telo se pomera lagano,kao list u decembru...
Izgubljeno u jakoj oluji...ljulja se i umire.
Takodje umire i telo iscedjeno od suza zivota
koje su potekle od bola.
Nestao je jos jedan list...jedno telo sa ove zemlje.
U noci on je nestao...
Nocne oci...se zatvaraju u tisini...
Prosla je noc i bol polako jenjava!
