U kasne sate smisljam pesme,
ja vise ne znam sa cim sam ostao,
sa secanjima i teskim trenucima
koje nemaju ni telo, ni glasa.
Bio sam prolaznik kroz ovaj zivot,
jedan gledalac bez glasa;
Ostao mi je samo ledeni osmeh
nesigurnim korakom pravim sledeci korak.
Nisam cinican,niti sam narcisoidan,
ja sam samo umiljata gola dusa,
ljuljam se danas u ritmu pesme
i nervozno sebe ignorisem.
Da budem to sto nisam hteo biti,
ali sam ostao ista nedodirnuta tacka,
ja sam samo ruka koja jos pise,
a ruka je samo pusta dusa.
U kasne sate gledam u noc,
Hazarderstvo je svuda;
govorim tiho,sa sobom u sapat,
Ja jesam,postojim,mogu li ja jos?
