Svitanja sa cvrkutom ptica
i sa rosom koja me umiva
trazim te kroz osmehe ljubavi moja
drzeci u rukama buket cveca.
U suncanim danima cujem tvoj sapat
gubim se trceci ulicama sumornim
jer eto te lepo nasmejana
naterajuci me da pomislim da umirem.
U sumrake sa zvukom zrikavca
i slatkim pogledima ka zvedama
ponovo ti pisem balade evocirajuci
gorke uspomene i bolne prosle dane.
U nocima cistog zaljubljenog vazduha
i sa mesecom u srebrnim bajkama
gledam te i sapatom ti kazem
Volim te, I to je moja zrtva.
