Kakav cudan stih cini mi se zivot danas!
Sama njegova lepota, najurila je maglu...
Cudan mi se cini njen ritam obrisani,
Jedan dezakord izgubljen u universu...
Jedan mi je stih dat da ga imam-i samo toliko-
nije on ni prelep,ali ni ruzan.
Nije bas ono sto sam ja zeleo biti,
On je samo jedan red iz beskrajne poezije.
Jedna pesma koja je zelela biti
Vecni zivot za one koji zive
i vaskrsnuce onima sto su otisli,
sa uvredjenom dusom,ka zalasku.
Gledajuci sad sumnjivo u njihovim ocima,
u oci onih koji se radjaju ili umiru;
Zgrozio sam se jer ne razumem sta oni zele.
Zasto ne zele jedan stih uzviseni?...
Jednu pesmu po volji sviju,
jedan zivot bez proslosti i buducnosti?
ali,ko zna? Mozda su i zeleli;
I...mozda su pokusali,ali nisu uspeli...
