Danju drhtim znajuci da dolazi noc,
nocu placem misleci da ce ljubav da nestane.
Svakog trena se smejem znajuci da cu zaplakati.
Voleo da dodirujem krila svom andjelu
Da se zagrlimo iznad svih,plutajuci u vazduh
Da se ljubimo kako se niko jos nije poljubio
da razgovaramo o ljubavi nasoj bez prestanka
Ali dzabe mislim na andjele koji me cuvaju danju
ako placem za andjelima koji me ljube nocu
Sam sam,okruzen ljubavlju i njenim andjeoskim osmehom
U masi suza koje me teraju da budem iznad svih pacenika
pored osmeha koji me tesi cak i kad sam oslobodjen
hteo bi da se otarasim istinske ljubavi prema tebi
i da zagrlim ceznju bolnu za tugu u meni
Da sedim dan za danom trazeci te u dubine svoga uma
jer ti si vec izasla iz moga srca kojeg si cvrsto grlila
Oprastam se od tebe andjelu koji si me
naterao da placem jer opet sam upoznao ljubav
i kazem dobro dosao snovima patnje koji ce me drzati
da stignem trceci ka tebi.
Da ti kazem da te volim vise nego sto patim za tobom
i da cekam kad ce se zavrsiti covecanstvo
da bi se uzdigao do tebe.
Do tad volecu tajno i paticu otvoreno prema svetu koji me vidi.
Osecam kako gorim od zelje sto si mi tako daleko,
ali vec mi se okamenila dusa iz patnje prema tebi.
Sta da trazim u tvom umu kad mogu traziti u tvome srcu.
Zasto da placem sto te volim kad mogu da se smejem sto sam ti daleko.
Nek predje od mene ova poezija namenjena i pisana andjelu
koji je uspeo da me natera da pisem opet srcem i da zaboravim zlo.