Zivot me baca,
kao list na vetru.
U nebo me dize
a posle na zemlju me baca.
Baca me u mreze,
pune bola.
Dusu mi zdrobi
al trpim u tisini.
I opet on me rasplice
i daje mi radost.
Cak i ako je malo,
gorim od srece.
Baca me u snove,
budim se uplakan,
neki su lepi ,
prihvatam ih osmehom.
Zivot me zdrobi,
nista ga ne zaustavlja.
Radi sta on hoce,
sa mojim srcem.
