Budim se iz agonije,
oko mene samo suve senke
korak pun harmonije,
saplice se o hladne kise
ubrzani korak odvezuje
telo koje udara o zemlju
misao kao da bere,
cvece za jednu praznu dusu
dizem celo,
celo telo mije tesko ali se snalazim.
agonija mi pomera mozak
kad zelim dusu da uzdignem
Ja... ka crnilu sve zaboravljene
i stalno misleci radim
i u zelji za slobodom uvek tebe sanjam!
