Pusti, nek krevetom brodovi brode

I jastuci, teška slomljena jedra

Dok, nejake ruke, pospano vode

Od straha tiha, umorna bedra

Tamnim zidom promiču sjene

Pod plahtom, mnogo se istine skrilo

Da nije tebe, da nije mene

Ne bi ni ovoga, svijeta bilo

Ljubavna, Berović Miodrag alias Bera

Putem me prate, lemnijske žene

Od dugog puta, teške nam noge

Deru mi stopala, oštre stijene

Deru im koljena, suknje ko toge

A mene zovu, biserne perle

Sa vrata, prve, najbliže meni

Strah me, jer sam, obično derle

Dorastao nisam, lemnijskoj ženi

Ljubavna, Berović Miodrag alias Bera