malaplava
poruka (sasvim) lične prirode
Stao u pesmu.
U jednu poruku.
U jedan pogled.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Nikada više, nikada...
Nikada više neću videti tvoje oči.
Nikada više niko me neće zvati mazo, kao što si ti.
Nikada nikome više neću postaviti pitanje, a da znam da će odgovor biti onaj pravi.
Nikada više misli , brige, smeh i recepti za kolač.
I da, nikada više neću sa tobom nazdraviti uz čašu crnog vina.
I neću slušati Terezu, jer si uz njene pesme uvek plakala, jer uz njene pesme uvek plaćem.
Nikada više neću imati priliku da ti kažem - volim te.
Jer, nikada više, nikada, nikome neću reći - mama.
Tko me je majko budio
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
U životu,
jedna od najvažnijih komponenti sreće,
sastoji se u komunikaciji.
U poslu,
u prijateljstvu,
u ljubavi.
Kada nastupi tišina-
počinje kraj.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
kada misliš da si u danu.
a nisi.
noć te nosi na prstima.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
u životu ne možemo da biramo put, samo način na koji ćemo putovati kroz njega,
zato i jesmo mali veliki ljudi sa svim svojim manama i vrlinama
treba da se trudimo da one koje volimo,
volimo i da im to pokažemo, jer posle, posle (može biti) je prekasno
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
purpurno nebo iznad grada
u kojem živiš,
a koga tako malo poznaješ
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
bežala je bosonoga
u susret
bez straha
bez sutra
bez juče
vodila je iskrica...
koracima deteta
zakoračila je u svet mašte
jedan let do tamo
nazad je nevažno
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Hoću i želim da se novi most zove most Dušana Radovića jer
-se nalazi u Beogradu, a samo je on na specifičan način umeo da nam poželi dobro jutro: "Beograde,doro jutro!"-zato što je pričao o mostovima"
-zato što je rečima spajao beogradske opštine "
Tekst u nastavku preuzet je sa
potpisivanje peticije za naziv novog mosta u Beogradu-Most Duška Radovića
Poštovani,
svojim potpisom potvrđujete da novi most u Beogradu treba da nosi ime pisca, filozofa i novinara Duška Radovića, čoveka koji je činio mnogo toga da Beograđani, ali i oni koji kroz prestonicu samo prolaze, budu bolji i nasmejaniji.
Dušan je bio poštenjačina, čovek iz naroda. Mnogostruko talentovan prilazio je životu sa nekoliko frontova i uvek pobeđivao. Njegovi protivnici bili su: glupost, halapljivost, oportunizam. Jedino njegovo oružje - bila je pametna reč.
Rođeni Nišlija, godinama je uveravao Beograđane koliko je njihov grad važan, lep i šarenolik. Takođe, i koliko je okrutan i nemaran prema samom sebi. Njegove pesme, mudrosti, drame i radio poruke deo su moderne filozofije Srbije.
Umro je pobedivši smrt. U vreme aparatčika koji su ga zbog neprikladnog mišljenja oterali sa radija, odabrao je tih odlazak sa ovog sveta u vreme kada on to želi. Na taj način ostao je dostojanstven i po ko zna koji put pobedio je glupost.
Na ovaj način, učinićemo da pobedi i smrtnost. Zbog toga smatramo da novi most preko Ade treba nazvati - Duškov most.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Osvanuo je drugi juli,ali samo kalendarski.
Ovaj realni liči više na neki dan oktobra meseca.Postadosmo svi meteropate.Ja sam odavno.Vreme nam diktira raspoloženje.
I tako, na ovaj 183. dan u ovoj godini,na sredini,jer je do kraja preostalo još 182, odlučih da se prisetim šta je to što što mi je dala,oduzela, kako sam je skrojila,tako sam je i sašila,kažu.
Nakon predivnog obilaska "male Italije" za vreme novogodišnjih praznika, gde me je vreme poslužilo i gde sam uhvaćene trenutke Jadranskog mora sa one strane obale beležila fotoaparatom iz Riminija,San Marina, Ravenne,Padove,Ferarre, dobih i nagradno putovanje za Beč.
Moj putopis na www.gdestinacija.com dobio je odlične kritike i kao zahvalnost poslaše me na bečki melanž. I tu me vreme posluži, pa sunčane dane januara,iskoristih i za izlet do Bratislave https://www.blogoye.me/maza/
A onda saznah, da je nekome bilo mnogo lako da dođe do svog honorara,zahvaljujući mojoj pismenosti
https://www.blogoye.me/maza/ služeći se slobodno onim što ja stvorih!
U mesecu mački,spoznah značaj Theta healinga-voli sebe,zahvali se,budi svoja misao,ono si što želiš i nastavih da radim na sebi.
Pišem,uređujem blogove,tražim sebe ( i njega) ,kao da osećam promene na svakom koraku.
A kriza u jeku.Firmu sam zatvorila. Na birou sam,jedna od nezaposlenih,sa dva završena fakulteta...
Honorarno radim u kancelariji kod prijatelja, držim časove italijanskog, prevodim tekstove,uputstva,pesme...radim ali želim više.
Sve vreme pratim nemire u Egiptu,Tunisu,Libiji...zemljotres u Japanu, bombardovanje Libije,i pitam se,šta se dešava sa svetom?
Onda,pozitivnog stava,odlučna da sledim filozofiju Konfučija "ako bi svaki dan stavio po grumen zemlje na jedno mesto,jednoga dana to bi bila planina" i pod pozitivnim utiskom mnogobrojih pročitanih knjiga
( neke od njih "Split" S. Stankovića,"Nisi onaj koga želim" A.Potera, "Od kada sam se zavolela volim"I. Kuzmanović) napisah svoj pogled na dolazak proleća www.365lepihdana.rs
Uz koncerte Gorana Karana, Ibrice Jusića, neobičnoj DJ žurci u belom na White sensation, te večnoj zvezdi - Čoli i veterana iz Whitesnake-a, udahnula sam pesme ljubavi, života, mora, mladosti, optimizma.
Po ko zna koji put, zahvaljujem se svom gradu što mi daje mogućnost da biram.Jer ja biram svoj život i sve u njemu,zar ne? Ili kako kaže Pol Arden "nisi dobar onoliko koliko zaista jesi,već koliko želiš da budeš".
Odlazim u Grčku,pre svih demonstracija i nemira, u vreme kada ovde hvataju Ratka Mladića i kada svi kritikuju jednu propalu mladost pijane pevačice , tužno viđenu od strane njenih obožavalaca.
Ja tamo uživam u majsko-junskom suncu,u miru i spokoju koje samo more može da pruži, u lepoti jednog šumovitog poluostrva i setno prepoznajem dedinu propalu mladosti na Srpskom groblju u Solunu.
Danas...
Danas se svi radujemo sa Noletom.Puno nam je srce,puna nam je duša. Uz njega smo,ponosni na sve njegove pobede.
Noćas se rodio i jedan Luka u bolnici u Narodnog fronta. Udahnuo je ovaj naš vazduh , ne sluteći na kakav je svet došao. Želim mu svu sreću koja se poželeti može,kao uostalom i svakom živom biću koje poznajem ili prepoznajem.
Jutros je procvetao limun u mojoj bašti.Prkosi hladnom vremenu.On oseća da je drugi juli.On zna da je ovo njegovo vreme za rađanje.
Nema čekanja.Idemo dalje...
"Ne postoji više vedro nebo
ali ima nešto
iznad ovih oblaka..."
Iz pesme "Gde se kriju anđeli" Eros Ramazzotti
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
U jednostavnosti reči,
pogleda,dodira,mirisa
pronalazim komplikovanost
buđenja bez muzike.
Kako je moguće da ti ne fali?
Kako je moguće da možeš
da piješ kafu,pušiš,čitaš
ležiš,misliš, bez muzike?
Kako je moguće da možeš
nečega da se setiš
a da to ne prati neka melodija?
I dok listaš album
ili skroluješ mišem
po fotografijama na kompu
zar ti se ne vrti
neka melodija u glavi?
I dok mi kucaš sms
jubim te
ili jepo pavaj
zar ti nije logično
da sve to prati meka melodija?
I znaš,
dok pališ cigaretu - sebi,
a meni dodaješ - moju,
u tišini,
posmatram ti trepavice,
koje imaju neki nemir leptira,
i obrve, tamne kao docrtane,
u mojoj glavi svira muzika,
neka melodija
koja će uvek pratiti
taj mali ritual....
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Danima mi se vrzma jedna te ista stvar u glavi-da li sam ja baš morala da živim u ovom veku?
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Sunčan subotnji dan.Svetao.Pravi prolećni.
Na visokom boru, u dvorištu,jedna ptičica uporno kljunom pravi gnezdo.
Moj pas se beskrajno raduje šetnji.
Kupujem novine.
Po povratku,snimam muziku koju nisam stigla sinoć.
Prebacujem fotografije sa aparata da oslobodim memoriju.
Spremam se na more.
Iznenadni poziv, obradova me.
Negde sam pročitala otprilike
"I kada bi sutra bio smak sveta ja bih i dalje nastavio da zalivam svoju biljku."
Jedem sladoled iako me grebe grlo.Pa,šta i ovako će smak sveta :)P
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
I čine čuda!
Ne dam!
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Nikada ti nisam šaputala jer sam ti očima već sve prethodno rekla samo si ti znao da čitaš toplinu sa mojih usana...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar
U ogledalu
ugledah tebe
u sebi.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Ne prestajem da mislim na tebe.Daleko sam,a blizu ti.
Još uvek osećam tvoj dodir na koži,tvoj miris u vazduhu,tvoj šapat u mraku.
Ne prestajem da mislim na tebe.
Jedan most,jedna reka i dva grada.
Razdvaja nas vreme.
Ono,ni ovoga puta nije na našoj strani...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
Mali beli plišani meda.
U tvojim velikim šakama.
Ima nežne oči
i ucrtan osmeh.
Sam po sebi mami osmeh.
Deteta...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar

tvrdo srce
ne otvara se
ne zazire
hladno tuče
ne obazire se
nemilosrdno
živi u jednim
mekim grudima
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar

nosila je
skoro
svenuli buket
belih kala
ne bi li ih
potapanjem u reku
oživela
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
reči kao vodu
a onda ih
ponovo sipam
da preliju
da opiju
da kao otrov ubiju
da ti ponovo
sve iznova
u slobodnoj rimi
otkriju
neki sladak
nemir
sakriju
a opet
toliko toga
umesto pisma
priznaju
i da ipak
nekim čudom
putuju
do tvoga
oka
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
...rasplamsana žudnja dubokih nadanja...Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
I ono staro,čovek se uči dok je živ.
Ma koliko,obazriv bio,neka zver uvek vreba duboko u mraku.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Da li su nam se misli noćas srele, barem?
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar

Čekam te na vratima sna,ogoljene duše od previše bola.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Jedna
nada
jedna
suza
pala
na
obraz
i
nestala
kao
godina
prošla
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 6 ) | Pošalji komentar
Ne postoje reči koje mogu opisati srce.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar
U nekim novim pobedama osvojićemo i deo prošlosti koje smo se stideli.
PLP za D.K. u noći između 30.05. i 31.05.1992.godine
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar


