malaplava
...toplina sa usana...
Nikada ti nisam šaputala jer sam ti očima već sve prethodno rekla samo si ti znao da čitaš toplinu sa mojih usana...
Objavio/la
mala plava, May. 6, 2011 u 01:09
| kategorija:
Poruke Licne Prirode
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 3 ) | Pošalji komentar
Komentari:
"Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: "Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u planini."
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osećati da sam je izgubio.
Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uz mene.
Ista noć u belo oblači ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da dotakne njeno uvo.
Drugome, pripašće drugome. Kao pre mojih poljubaca.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Iako je to poslednji bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem."
Pablo Neruda
Napisati, na primer: "Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u planini."
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osećati da sam je izgubio.
Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uz mene.
Ista noć u belo oblači ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da dotakne njeno uvo.
Drugome, pripašće drugome. Kao pre mojih poljubaca.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Iako je to poslednji bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem."
Pablo Neruda
" Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaze mi samo jedno cao
Koje znaci i volim te
I drago mi je sto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je sto si bas ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali ciji je svaki pokret
Cija je svaka rec pesma
Odakle meni ti? "
~Milos Marinovic
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaze mi samo jedno cao
Koje znaci i volim te
I drago mi je sto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je sto si bas ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali ciji je svaki pokret
Cija je svaka rec pesma
Odakle meni ti? "
~Milos Marinovic


