malaplava
Mojim prinčevima
Spavajte.
Spavajte moji mali prinčevi,
snom anđela
belog,nevinog i toplog
kao perje,
kao sunce na užarenom pesku.
Spavajte
a ja ću biti uz vas.
Neću vas buditi.
Ni pričati.
Ni doticati.
Ni ljubiti.
Ja ću vas samo gledati,
čak ću se bojati
da vas moj pogled
ne probudi.
Spavajte,
mirom sitog deteta,
nevinošću slučajnih pogleda,
belinom novoga snega,
čistinom letnje kiše,
mirisom prolećnih cvetova.
Spavajte,
a ja ću sigurno
biti uz vas,
da vas čuvam
i pazim da vam je lepo,
da ste mi divni i topli
i tako svi pospani,
kao uspavani lepotani.
A ja ću biti ona žaba
koja se pretvara u
princezu na zrnu graška,
pa ću korakom pepeljuge
ukrasti svakome po
jedan san
da ga spakujem u kutiju
i pošaljem usamljenom
malom princu.
Spavajte,
budite mi
vesnici nove bajke
i svih onih novih
prinčeva,
koji će jednom zaspati
nakon bajke
( sa mnom)
i koji će onda,
kao i vi,
postati tako nevini i daleki
uspavani prinčevi.
pesma napisana u noći 16.02.1992.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Miroslav Mika Antić
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
u susedne budućnosti?
Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.
Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budeš odvažio.
Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi još otkrio,
jer nisi ga ni tražio.
Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.
Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.”M.M.Antić


