malaplava
Moj mali omaž Miroslav Mika Antić 14.03.1932-24.06.1986.
"Kada mi nedostaješ
mislim tuđe misli
kradem svoje vreme
provlačim ga
između oblaka, snova,
daljine i snega..."
mislim tuđe misli
kradem svoje vreme
provlačim ga
između oblaka, snova,
daljine i snega..."
Pitam se, ko je mogao da bude moja inspiracija,moja kapisla ili duhovna hrana?
Ako bih nekoga nezbroj puta citirala,to bi na kraju,uvek bio ti.
Kao da u svakoj tvojoj reči prepoznajem sebe.I svaka me dotiče.
Najdublje.
"Kada poželim
da ti nedostajem
odsanjam pesmu
zatvorim oči
I na kaldrmi zamislim
cvet beli."
I baš, kao što napisah na www.miroslavantic.blogspot.com
:nedostaješ mi Miko...nedostaju tvoje nove pesme,tvoje prosto viđenje komplikovanog, tvoja obična reč obučena u neobičnu rimu...
I nije to samo zbog belog cveta, niti onih lutaka diljem sveta kojima su oči sklopljene kada nema nje,nije ni zbog bezobraznih,dosadnih,ljubavnih ili čarobnih pesama.
Nije.
Ili jeste.
Zbog odluka "jer život je sve nešto iz početka", senki
"hoću uz mene da se sviješ, korake moje da uhvatiš, pa sa mnom bol i smeh da piješ i da ne želiš da se vratiš" i mostova "svako u sebi reke druge pod istim mostovima sretne.Zato su naše sreće i tuge uvek drugačije istovetne."
Zbog usana, poruka, plavog čuperka,Vojvodine i mora, snova, pajaca, plave zvezde i balada.
I ljubavi.
"Kada te nema
jer tako hoću
zaledim osmeh
u sebi kažem ime
udahnem duboko
i pomislim
tako mi nedostaješ..."
Hvala ti Miko.
Objavio/la
mala plava, Mar. 14, 2011 u 09:15
| kategorija:
price
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Komentari:
I uvek ce ostati neopisivo fascinantan !
Poslao/la
slatkica
u
15:54
,
Mar. 14, 2011
| Link | |
"Mi smo nalik na cvetove: rastemo u sebi,
unutra, u skladištima tajni i korenju energije.
Samo smo spolja dopadljivi, puni boja i mirisa. A unutra, u nama,
kipe orijaška sunca.
Sve se to događa zato sto nismo skinuli omot sa svog još uvek pitomog i detinjastog srca.
Dobivši sebe na poklon od ovog ovde jedinog i nepovratnog života,
mi u tom srcu nosimo sve ono što postoji i što će tek
postojati u našim drugim životima.
I ne kvarimo ga kao igračku, da otkrijemo čime voli.
I ne kvarimo ga da vidimo čime se boji i čime sanja."
Iz pesme u prozi "Žmurke" Miroslav Mika Antić
Hvala ti,Slatkice,što nas voliš i znaš da prepoznaš ljubav
unutra, u skladištima tajni i korenju energije.
Samo smo spolja dopadljivi, puni boja i mirisa. A unutra, u nama,
kipe orijaška sunca.
Sve se to događa zato sto nismo skinuli omot sa svog još uvek pitomog i detinjastog srca.
Dobivši sebe na poklon od ovog ovde jedinog i nepovratnog života,
mi u tom srcu nosimo sve ono što postoji i što će tek
postojati u našim drugim životima.
I ne kvarimo ga kao igračku, da otkrijemo čime voli.
I ne kvarimo ga da vidimo čime se boji i čime sanja."
Iz pesme u prozi "Žmurke" Miroslav Mika Antić
Hvala ti,Slatkice,što nas voliš i znaš da prepoznaš ljubav
" Moja ljubav je stanica "
Volim i postujem lepotu reci koje je on imao
Volim i postujem lepotu reci koje je on imao
Poslao/la
slatkica
u
23:52
,
Mar. 14, 2011
| Link | |


