malaplava
Momenti
Je li život igra?
Ili liči na igru?
Ili samo momenti?
Kao snovi,
nestvarni
a zapravo realni?
Reči bez reči?
Dodiri.
Pogledi.
Mirisi.
Ćutanja...
Život su momenti.
Objavio/la
mala plava, Feb. 20, 2011 u 09:17
| kategorija:
pesme
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Komentari:
....
Poslao/la
alwayschild
u
23:29
,
Feb. 24, 2011
| Link | |
"Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi."
Vesna Parun
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi."
Vesna Parun
"Neko poseje nekog
Poseje ga u svojoj glavi
Zemlju dobro utaba
Ceka da seme nikne
Seme mu glavu isprazni
Pretvori je u misju rupu
Misevi pojedu seme
Na mestu ostanu mrtvi
U praznoj se glavi vetar nastani
I koti sarene vetrice."
Momente naucih napamet.
Poseje ga u svojoj glavi
Zemlju dobro utaba
Ceka da seme nikne
Seme mu glavu isprazni
Pretvori je u misju rupu
Misevi pojedu seme
Na mestu ostanu mrtvi
U praznoj se glavi vetar nastani
I koti sarene vetrice."
Momente naucih napamet.
Poslao/la
alwayschild
u
17:04
,
Mar. 7, 2011
| Link | |


