malaplava
Kažu- da znaš
Kažu- da znaš.
Tačno znaš kada
nam se pogledi budu
sreli i poklopili.
Da ću ja znati da si to ti.
I da ćeš ti znati da sam to ja.
Kada ti budem čula glas-
imaću onaj čudan osećaj
u stomaku-
kao da leptiri uzleću.
I da ću znati.
I da ćeš znati.
Da ćemo se prepoznati.
Kažu- da znaš.
Tačno znaš kada
ti nepoznati glas
( odozgo)
bude javio-
da dođeš ovde,
ili da ideš tamo,
jer te tamo čeka
žena koja te voli
i koju ne smeš
pustiti da čeka dugo.
Kažu-da ću znati.
Da ti se osmehnem.
Da ti pogled ne spustim.
Znaću da si to ti.
Dođi.Da saznam.
Objavio/la
mala plava, Feb. 2, 2011 u 09:50
| kategorija:
pesme
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 15 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 15 ) | Pošalji komentar
Komentari:
sresce te se na ulici, u tranvaju, kraj reke, u prodavnici dok ti vracaju kusur, ispod mosta, u parku, u polutrku- na kisi....

Jedan pisac je napisao da se svaka duša u sledećem životu deli na dve polovine i te polovine se ceo taj (sledeći) život traže... Kada se nađu, prepoznaju se po sjaju u očima...
"Do pepela se i stiže jedino preko vatre.
Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, ni od najbolje priče ne može se isplesti mreža za hvatanje vremena.
Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće.
I onda će znati.
Dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smesne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
Uzdahnuće, predosećam?
Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda na vodi... Biće sama, nadam se?
Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina.
Da
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo.
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca.
Štedeći se... Učeći se kako ću najbolje voleti nju...
Kada je konačno nađem ...."
Đorđe Balašević iz knjige "Jedan od onih života"
Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, ni od najbolje priče ne može se isplesti mreža za hvatanje vremena.
Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće.
I onda će znati.
Dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smesne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
Uzdahnuće, predosećam?
Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda na vodi... Biće sama, nadam se?
Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina.
Da
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo.
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca.
Štedeći se... Učeći se kako ću najbolje voleti nju...
Kada je konačno nađem ...."
Đorđe Balašević iz knjige "Jedan od onih života"
A šta ako nosi naočare za sunce pa se ne prepoznaju !?
"Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta."
Pablo Neruda
Pablo Neruda
"Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu
geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.
Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj ti znaš ko te voli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?
Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća? "
Miroslav Mika Antić
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu
geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.
Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj ti znaš ko te voli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?
Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća? "
Miroslav Mika Antić
“Ti si moj trenutak i moj san i sjajna moja reč u šumu i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si žudnja…..
Ti beše misao moja očarana, simbol svih taština, porazan i leden...“
Jovan Dučić
Ti beše misao moja očarana, simbol svih taština, porazan i leden...“
Jovan Dučić
"Možda sam, a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza negde sišli
Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se na trenutak mimoišli..."
Đorđe Balašević
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza negde sišli
Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se na trenutak mimoišli..."
Đorđe Balašević
"Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti."
Rabindranat Tagore
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti."
Rabindranat Tagore
ok, ok.
ubedili ste me. i glas odozgo i ti iz pesme da dođem. biću tamo od 7h, ne moraš puno da kasniš. vidimo se.
ubedili ste me. i glas odozgo i ti iz pesme da dođem. biću tamo od 7h, ne moraš puno da kasniš. vidimo se.
Poslao/la
neki kažu, tvoj
u
00:30
,
Feb. 3, 2011
| Link | |
A vidiš,neko ne mora nikuda ni da ode da bi došao...


