4.1.2011
Avec le Temps
Avec le Temps-Začuo se Léo Ferré - fonetski pišem... radi moguće zabune .
 Ali...
Avec le Temps... odaje ipak Ferréa . I šta mu reći, šta mu reći šta mu reći...
Odlaze kriterijumi, odlaze i gradovi u neki drugi svet spakovan negde,na orman,ispod kreveta u kutije... Ako imaš sreće.
Ako si dovoljno odgovoran da budeš sistematičan onda ćeš pisma makar ih danas pisali i dobijali sve ređe,uspomene, kakvu sliku na davne dane, izbledele ljude ipak - sačuvati.
A ako nisi ta vrsta, nečije će oči postati duhovi što te progone iako nisi kriv. Onda će neki davni mirisi prekriti tvoj jastuk i kad nisu tu... .... i onda opet ispočetka.
Panta Rei...
Okreće se krug. Samo tvoj a ipak Da Vinčijev točak. ...
I tako u nedogled.
 Prestanimo želeti, razmišljati o nekom ko nije tu samo petkom uveče nego i duže pa čak i onda kad se postelja smlači i više ne gori....
Onda više nismo ljudi, postali smo zarobljenici vremena kojima je za sve neko drugi kriv, država, političar ili to što si živ. Pa kladionica, pub, pljuj po svemu i svačemu uz čašu nečeg,bilo čega i druga iz detinjstva što nikad nije rekao ništa ni o čemu, osim o novim sisama neke pevaljke.
 Ispred crkve polu golo,krmeljivo dete prosi...Kroz glavu mi prolazi slika žene na Cvetnom Trgu koja prodaje indijske mirisne štapiće(gotovo prosi) ne kupujem ih jer nemam sitno.
A nje se čak i sećam iz nekih drugih dana kad smo zajedno izlazili u neke Beogradske klubove kojih danas više nema.
Ipak dajem neku paru tom malom jer on nije ništa kriv...
A on i dalje po crkvi vozi slalom, skupljajući novac kao ulaznice za koncert onog za oltarom...
I šta sad to znači kad i duhovi imaju mišljenje, a ljudi ne?
 A moja haljina visi u ormanu... kao utvara iz nekog filma B produkcije - klasika Roger Cormana - odlazi u realnost. Tako i one slike,mirisi - bledi i odlazi... kao loše naslikana slika kojoj lepota pada završnim potezom četkice. A ja sam već negde gledala taj film poznatog režisera gde su žene samo lajtmotiv jednog pisca amatera.
Utopljena u vlastiti kliše zatvaram oči jer je sutra novi dan...
A Léo Ferré je shvatio da ...

"Vremenom… Vremenom prolazi, sve prolazi -
zaboravlja se lice i zaboravlja se glas
i kako srce može kucati jače.
 Ne vredi truda tragati dalje -
 treba sve оstaviti, tako je najbolje." Blago njemu. Blago njemu...
Objavio Hope u 23:35 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Vremenom…
Vremenom prolazi, sve prolazi -
zaboravlja se lice i zaboravlja se glas
i kako srce može kucati jače.
Ne vredi truda tragati dalje -
treba sve оstaviti, tako je najbolje.
.
Vremenom…
Vremenom odlazi,sve odlazi -
оnaj koga smo obožavali,
koga smo tražili po kiši,
onaj koga smo mogli prozreti na osnovu pogleda,
između redova, između reči i ispod maske,
iza lažne zakletve koja odmiče u svoju noć.
Vremenom sve nestaje.
.
Vremenom…
Vremenom odlazi, sve odlazi,
čak i najmilije uspomene.
Bar ti toga imaš u izobilju u galeriji.
Ja tumaram po zracima smrti
subotom uveče kad i nežnost ode, sasvim sama.
.
Vremenom…
Vremenom odlazi,sve odlazi-
onaj kome se verovalo, zbog nazeba,
ni zbog čega,
onaj kome smo davali nevažne stvari i nakit,
zbog koga smo prodali dušu
za nekoliko novčića
pa smo se vucarali i mučno živeli
kao psi.
Vremenom, sve prolazi, i to je dobro..
.
Vremenom…
Vremenom prolazi,sve prolazi…
Zaboravljaju se strasti
i zaboravljaju se glasovi
koji su nam tiho govorili,
reči sirotih ljudi :
„Nemoj kasno da se vratiš i pazi da ne nazebeš!“
.
Vremenom…
Vremenom prolazi,sve prolazi-
i osetimo da smo izmrcvareni kao
isluženi konji
i osetimo da smo zamrznuti u krevetu slučaja,
i osetimo se sasvim sami i napaćeni,
i osetimo kako lebdimo u izgubljenim godinama.
.
Onda zaista
vremenom više ne volimo.
Poslao hope u 00:05, 5.1.2011 | Link | |
postoje ljudi koji obilježe naš život i prođu kroz njega jer je to bio njihov "zadatak" ...i postoje oni koje nosimo i držimo ili oni nas čitavog života uz sebe...ja sam slobodna duha i slobodnih misli i moje je stajalište da nitko ne može "posjedovati" nikoga, ni mislima , ni fizički ni duhovno nikako....svijest o prolaznosti vlastita življenja i posebno svijest o trenutku u kojem baš živimo olakšava nam ili izbistri spoznaje da ništa nije stalno....sve prolazi , odlazi po svojoj sopstvenoj biti a ne po našoj ideji...mi se možemo grčevito držati ideje o tome i time zaustavljati ili pak pokušati to činiti ali prolaznost je jedino sigurno .....
Poslao nurlisoul u 08:33, 5.1.2011 | Link | |
Da Soul...post je rezultat susreta sa tim nekim"mojim kutijama".
Srećni praznici draga : )
Poslao hope u 12:51, 5.1.2011 | Link | |
bu
Poslao Anoniman u 13:26, 5.1.2011 | Link | |
..i onda, vremenom, prestanemo da postojimo i mi...
medjuvreme je ono sto treba koristiti na najbolji moguci nacin.
Poslao Y u 16:46, 5.1.2011 | Link | |
sažimanje Yin : )
Poslao hope u 17:02, 5.1.2011 | Link | |
Kada bi samo znala koliko mi je potreban bio dobar tekst , dobru noć ti želim :-)
Poslao gulanfer u 23:20, 5.1.2011 | Link | |
Guli,the pleasure is mine...dobru i laku noć ti želim : )
Poslao hope u 23:55, 5.1.2011 | Link | |