30.3.2008

U rano jutro, pre neki dan, sedim u lobiju hotela, zavaljen u garnituru i bunovan zmirkam dok cekam ekipu da krenemo na posao. Odjednom, sa svih strana, ka recepciji pokuljaju klinci… mladji teenage-ri, sa torbama i ruksacima…ekskurzija... Oni, golobradi, bubuljicavi i stidljivi. One, tek probudjene, bistrooke i vesele. Sedaju svuda oko mene i ja se nadjoh zatrpan i obmotan pozitivnom energijom koju su sasvim spontano oko sebe sejali. Ne smetam im, ne vide me… zadovoljni su i sebi dovoljni.

Posmatram par preko puta. Ona cavrlja i krisom merka efekat svojih reci na njegovom licu. On se pravi nezainteresovan i smoren…. a uopste nije….potpisujem!

Ipak, pravi centar njihove komunikacije su spojene ruke na naslonu. Stagod pricali i radili, gdegod gledali, sva njihova paznja je tu. Titra!

Jedan za drugim, kristalisem utiske.

Prvo, deca su na ekskurziji u hotelu gde je noc nesto ispod 200 EUR. Bravo! Znaci moze i tako… ne moraju uvek da ih vodaju po rupama il’ ostavljaju da spavaju u autobusima.

Drugo, celu noc su bili tu a nigde nije bilo ni vike ni tuce, ni bezobrazluka. Ponasaju se pristojno i gledaju svoja, divna, posla.

I konacno, najjaci utisak: do tada naizgled odsutni momak, se okrene, pogleda je znacajno, podigne njihove stegnute ruke i poljubi joj nadlanicu.

Paf! Bravo, majstore zeleni!

Ona se tog momenta razliva po trosedu a ja ustajem sa osmehom.

Dakle, u njegovu i njenu cast… i u cast pristojne dece na pristojnim mestima… menjam prvobitnu nameru i za kraj trilogije postavljam, tipican doo-wap stiskavac.

Ova pesma je klasik Fifties-a. Moje izvinjenje Vinku, Banetu, Jacku i Zhuletu, jer ne znam ko je od njih ovaj biser napravio. Ja sam dosao na gotovo… ali sam se usudio da ga snimim jer je steta da nestane. Nedostaje mi samo vrisak Jacimovog sax-a, umesto koga sam ubacio “sugarsweet guitar” solo…

Fotka je takodje prava…. sa bine SKC-a, osamdesetih…Zao mi je sto se ostali Fifties-i ne vide. Te veceri sam, bez probe, uzeo gitaru i menjao Baneta koji se razboleo..

Jedna od najdrazih svirki.

Uzivajte!

Get this widget | Track details | eSnips Social DNA


 

objavio: diamonddog u: 21:17
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (10)
Ja sam uživala,
više nego što možeš da pretpostaviš))
Poslao AnaM u 22:25, 30.3.2008 | Link | |
Ovo je jedan od lepsih tekstova na koje sam naisla odskora )) BRAVO MAJSTORE ZELENI!
Poslao Vristalina u 02:25, 31.3.2008 | Link | |
Hvala, drage dame! Time je ovaj blog vec ispunio svoj smisao.
Poslao diamonddog u 08:58, 31.3.2008 | Link | |
Ja sam poznata lenstina za citanje blogova - ovaj mi je zadrzao paznju. Mozda zbog nadlaktice, sta li
Slikovito
Poslao Proslost u 15:41, 31.3.2008 | Link | |
zaista prelepo. :o)
Poslao Nettle u 17:13, 31.3.2008 | Link | |
jednom, kad ti postanes popularan kao bitlsi, ja cu da se hvalim kako si nekada prolazio "mojom" ulicom.
prijala je ova muzika uz popodnevnu kafu.
dan ddog
Poslao yin u 17:41, 31.3.2008 | Link | |
Eeeee, ljudiii...welcome to retro-pop! Osmislicemo vec jos neku mini seriju pesmica. Ima ih, fala ... komegod!
Poslao diamonddog u 19:56, 31.3.2008 | Link | |
Yinchek, za mene je kasno i pomalo besmisleno da postajem popularan. Sad je vazno da da prodjem raznim ulicama i zabelezim ponesto od onog sto vidim. Pozz
Poslao diamonddog u 19:58, 31.3.2008 | Link | |
Hehe... Past... nije decko do nadlaktice stig'o... bar dok sam ja tamo sedeo!
Poslao diamonddog u 20:00, 31.3.2008 | Link | |
Pisalo je " nadlanica" - moja greska.
A sta je " nadlanica"? ( trep trep )
Ja se vec ponadala da je pravi majstor pa poljubio nadlakticu - nikad mi nece biti jasno zasto je taj tako osetljivi deo tela, najzapostavljeniji
Poz dd
Poslao Proslost u 22:32, 1.4.2008 | Link | |