šta je ovo?!? Ono što je normalno meni, sasvim vjerojatno većini drugih ljudi nije normalno...neznam.
Ta Egipćanka kojoj želim polsat lovu za konje, za životinje se ne javlja. Sad moram dodatan trud uložit u traganje za najjednostavnijim mogućim načinom da im nekako to pošaljem. Moraću preko Paypala. a mislila sam obično, s nekom razglednicom, Egiptu iz Zagreba,..a oni na webu uopće nemaju adresu!?!?!
Živcira i umara me borba za neki mali, jedva vidljivi napredak! Moja borba s birokracijom i birokratiziranim mozgovima. To je hrvatsko gospodarstvo. Oni trenutno nemaju budžet. Oni proizvod nemaju gdje stavit. Nemaju ga uopće klasificiranog u SAP-u...!!?!?!? Jebote softver! Oni su tako inertni i bezvoljni da je to straaaaaaaaaššššnooooo i niš ih ne zanima! Ti tzv.menadžeri su baš ograničeni. Suvenirnice na hrv.aerodromima su najružnije i ako se neko usudi primijetit da je ružna mora predložit projekt na e-mail i onda čekat da se netko jednom udostoji njegovu primjedbu, komentar, sugestiju uvažit kao zdrav razum, moš si mislit....nakon što je potrošio mjesec dana da sastavi pristojan projekt kojeg uopće vrijedi slat. Ta ružnoća je odraz nedostatka hrabrosti za kreativniju invaziju, ili infuziju u prostor. Ta ružnoća je odraz opće praznine duha ljudi uključenih u to tzv.promoviranje hrvatske tradicije putem likera i delikatesne trikotaže, i kravata!!?...Oni se ne vide. Da im ja stavim ogledalo tamo ono bi reklo da imaju najružniji asortiman na svijetu, na neopisivo ružnim policama i stalažama i da su uštogljeni, usrano glupi i jebeno nervozni.
Taj aerodrom promovira hrvatsku tradiciju koliko ja promoviram alpinizam npr. Baš! Ta suvenirica promovira potlačenost, uštogljenost, suzdržanost, neenergičnost, poslušnost, bezvoljnost, inerciju, pasivnost, stereotipe, sablasnu nemaštovitost, i općenito strah od kreativnosti i nedostatak vizije. Napraviću joj idejno rješenje s nekim intervencijama vrijednima pažnje..Dobiće slom živaca.
Nije bila na londonskom aerodromu?! Frakfurtu? U Beču, Barceloni, itd.!? Daj molim te, neki menadžer usrani, koji jebein menadžer!? Pogledaj si raskoš tih aerodroma, kozo, tu estetiku prilagođenu populaciji koja putuje, pa onda reci da si menadžer!
Ma glavno da kosorcia uvrštava ojkanje na UNESCO umjesto da se bavi biznisom i spašava ljude gladi...
Umara me sve više klikanje vijesti, članaka,...i pokazuje se da je sve najcrnje što može bit. Dobrih vijesti...šta je to dobra vijest?! Nema.
Možda je neka žena rodila u Norveškoj,neka imigrantkinja iz Pakistana, sina ili kćerkicu, čekajući da joj Norvežani ponude stalan posao, egzistenciju...mi to ne znamo, toga nema na internetu. ali to rođenje njoj je beskrajna sreća.
Vladikavkaz, Sjeverna Osetija, i tamo je isto bolnica, gdje se rađaju djeca, dnevno,...i u Sibiru se rađaju, i nekoga, neke mame i očeve vesele ti prizori bebica, a mi o tome pojma nemamo!! Sretni ako ubiju neku dlakavu životinju, otkinu joj krzno i napiju se krvi!? Daaaa, to sam neki dan vidjela na TV-u!! Sablaznilo me – iz tek ubijene životinje oni piju krv....sirovo!!! Ali oni sretni! (a sve što mi ovak prosječno znamo o Sibiru je Transsibirska željeznica)
No neki dan,eto... kliknem konačno na jedan od mailova koje obavezno deletam,vidjevši da piše „Egyptian horses starved to death....:“ pročitavši da su uslijed ovih nemira mnoge životinje izgladnjele i da ih je mnogo uginulo ...zamišljam konje koji uvijek šute, mirno očima prate svoje gospodare, vole ih, slušaju, nose, pomažu preživjeti,zaraditi im za kruh prevozeći na leđima tisuće putnika do piramida....umiru, izgladnjeli,jer ih nema tko nahraniti, taj čovjek nema turista jer oni naravno ne dolaze u taj pakao, a mi o tome pojma nemamo!! U normalnim uvjetima Egipćani prosječno zarade 50-100 dolara mjesečno, a koliko su ovaj mjesec zaradili!?
Nakon pročitanog članka ulovila me panika, tuga, melankolija, koje svakodnevno ima u meni od ovog depra života u Hrvatskoj....jer,ko zna koliko je takvih konja, deva, pasa, mačaka, koji u tim neredima nisu danima ništa okusili, jer njihovi vlasnici u neimaštini jedva uspiejvaju nahraniti sebe i svoju obitelj...!!??
A djeca?!! Egipatskiklinci!? Bojim se pomisliti..u kakvim uvjetima žive maleni slatki Egipćani i mogu li bar nekome pomoći sa stotinjak kuna,.... imaju li čiste vode, imaju li krevet, imaju li uopće oba roditelja!? tužan afrički život...božeeeeeeee!!!! Daj nahrani tu Afriku!!!! Daj uzmi nekom naftašu vilu i prodaj je po najskupljoj cijeni i nahrani pola Namibije, Etiopije......Somalije!!!!
....nekako sam se odlučila uključiti – za početak donirati nešto novca za spas tih životinja udruzi ESMA.
Heh, love the story behind Marr joining Modest Mouse. Modest Mouse put out an ad looking for a "Johnny Marr-esque" guitarist, and Johnny Marr showed up. What a cool motherfucker.
volim pročitat ovakve stvari! (comment na Youtubeu)
.........uime naše drage nove ministrice financija i njene super, bezobrazno velike plaće, uime njene prekrasno autentične, a opet bezvezne frizure i famoznog poteza izlistavanja tvrtki na burzi, famoznog IPO-a (inicijalna javna ponuda) i prikupljanja svježeg kapitala koji će se koristiti za nešto,...... vjerojatno – za ništa, kao i obično...
.....uime ljudi koji žive na rubu egzistencije...ja se sada, danas proglašavam svojom ministricom financija, sposobnom zaradit brdo love i kupit sve ove divne modne fetiše s potpisom YSL jer mi je zbilja PKKK njihove nesposobnosti, kad ja znam da mogu zaradit lovu. Ja znam taj proces i to je magična stvar koja počinje s usredotočenim promišljanjem nekog detalja kao dijela cjeline što je slika, mozaik koji ti se posloži tek nakon nekog perioda borbe....u kojoj ta zarada proizlazi kao rezultat procesa uviđanja vlastite kreativnosti i bavljenja onim u što vjeruješ da ima smisla.... i to je zakon opstanka.
Naravno, o da,naravno, to je najprirodnija stvar na svijetu, da se radnici tvrtki koje sad pod njenom kapom (frizurom) izlaze na tržište kapitala, nikad neće „osvježiti“ tim kapitalom, niti osjetiti normalan život – vrijedan življenja, već i dalje u dućanu na putu s posla odvagivati koji kruh i kupiti djetetu čokoladicu ili ne. Ako im uopće ostane...kad plate struju, grijanje..U njihove kuće te dionice nikada neće unijeti mir i sreću jer u zraku zauvijek lebdi pitanje tog nekog računa, ili neke nedovršene kućne adaptacije, ili nabave drva, ili....registracije auta.
To sve znači da je meni jedini način da se domognemYSL-auvijek i isključivo, forever - moja šljaka,mnogo rada,... kojeg bi voljela da vidi frau Dalić i (g. Popijač), pa bi joj dala i pokoji (besplatni) savjet za frizuru...za koju nema i nema para, kad mjesečno na raspolaganju ima samo mizernih 18 000 kn (2,5 000 eura) što je s suprugovom od 5 tisuća eura nekih 8. Tisuća eura. Samo. Eura. Osam milja. Osam, i tri nule..
Može li čovjek, koji uživa toliku komociju uopće i o čemu brinuti, a kamoli o spašavanju jadnih nezaposlenih i izlazu iz gospodarske krize ?!?!!?????????????????????????
Ovaj utorak je zbilja bio natprosječno dobar, ali naravno da i takvi dani imaju ono nešto, iritantno... najiritantniji dio dana bio je, to je nedvojbeno bog tako odlučio da tak mora bit, i svi planeti u Sunčevom sustavu, razgovor s jednim državnim službenikom, djelatnikom državne uprave jednog istarskog grada, koji je djelovao kao obučen i upućen u to kako da mene iritira svojim reakcijama. Zaduženog za pitanje štandova po rivi. Tipično uštogljenim i kratkim odgovorima, baš debilno nemaštovito i suzdržano, odbijao je suradnju u inat valjda mojoj otvorenosti i onak, simpatičnosti. tojest zbližavanje ja bi rekla (nadala sam se da će mi moj duh prokrčiti put do skrivene istine o štandu!!).
Kao da ja ne zaslužujem znati zašto je nešto ustrojeno tako kako je i kako se najbolje tome mogu prilagoditi da bih ostvarila zamišljeno. Zapravo ga boli briga, al ću mu ja pokazat! Jedva čekam da frajer vidi moju umjetnost pa ćemo vidit koga boli briga!!!!!!( i kolko bum para ja njima dala....)
Ne!! ja moram imati novaca za taj prostor,ako ga već želim! i nepitati previše, nego kad izađe natječaj predložit cifru, jebeno veliku i veću od one početne-minimalne i nevidljive, njima,i onda to platit-odma u pošti.i onda doć tamo po svoj papir na kojem piše da imam pravo bit na tom štandu-klupčici od(datuma)-do(datuma)! i gotovo. Novac. Transakcija.
Takvi su razgovori, i općenito takva (ne)zainteresiranost KARCINOM društva. Epilepsija, melanom i multipla. U isto vrijeme kad se moj prijedlog nađe na njihovom stolu u ožujku, te će umišljene face pregovarat s tko zna kime za neke zabavljačke koncerte po gradskim trgovima s najgorim seljačinama, koje bolje da ne imenujem..al doći će mojih pet,šest minutica! Oooo daaaaaaaaa
Ostatak, oni divni trenuci, lijepi trenuci u danu proizlaze iz mog posla, mog divnog posla koji mi je donio nove projekte i suradnje,poziv s jedne dobre i umjetničke europske adrese pa sam sretna da stabilno prolazim ovu fazu iritantne komunikacije s administracijom. Koja pojma o pojmu nema ni o čem.
1.2.2011 - Eurosong - umjetnost opjevavanja evergreena!
Eurosong, iako je stvarno zadnja stvar u životu koja me zanima, ono baš zadnja-zadnja, evo....gledam te klince na TV-u, spotovi „glasajte“ s 060 brojevima telefona - kao neki kandidati i mislim si...ne, zbilja nisu mogli odabrat dosadnije pjesme ti naši kandidati! To su uvjerljivo najgore i najdosadnije pjesme, kao neki hitovi, neke renomirane i vječno aktualne i atraktivne melodije koje svi mi obožavamo......i mislim si božeeeeeeeee...kud ovo sve ide?!!
ide u šupak.
Ja slušam Idole i Pekinšku patku, EKV, Joy Division,...a ovi tamo!?!
Kao neki šminkeri, djeca s ulica velikih gradova koji nose pederuše Lacoste. jakne i neke majice na kojima piše Levi`s, hlače Replay i Diesel i žicaju starce za skijanja u Austriji i Francuskoj mi se tu prodaju kao neki jako talentirani pjevači i umjetnici s debilno jednostavnim ritmom i jednom melodijskom dionicom koju petogodišnje dijete može skinut kak bog zapovijeda. Ehh!!!! Baš ti dođe da cijeloj jednoj kulturi prdneš u facu!
najsretniji dan u godini,...danas?????! E,pa nema veze jel je ili nije,al kad to čujem odma se osjećam bolje..iako nisam praznovjerna osoba, bolje mi je kad to čujem jer nekako vjerujem da me se tako dobra vijest mora ticati! Neznam u biti na temelju čega je uopće nastala ta pretpostavka da je danas najbolji dan u godini al zbilja nema veze,ja se osjećam skroz dobro iz nekih konkretnih razloga. Razloga moje ruske ribice. Koju jako volim i koja će mi past u nesvijest kad vidi kak sam kreativna i kad čuje moje bajne planove koje ću mu priopćit u haljini boje fuksije!!!! nisam mogla ne isplanirat da zajedno odemo u Basel, kako mi se divnim taj grad učinio. Ozbiljno, znanstveno posvećen umjetnosti s tim raznim umjetničkim priredbama i festivalima.. Pa ako je itko, onda sam ja zaslužila da malo budem u jednoj takvoj bajci.
otvorim web od muzeja u Baselu, naravno "pronjušim" kaj ima u muzejskom shopu,možda kakvih torbi-ca (?!?!) i skužim da imaju reprodukciju prekrasnih Warholovih cvjetova,...e to mi odma uljepša dan,jer ću si naručit i konačno ovim ekscentričnim cvijećem malo „odbijelit“ ogromne i vrlo dosadne zidove svog općenito dosadnog staaaaanaaa!
hehe..vid` ove Šefilđane (ovaj lijevi izgleda ko bivši nogom.navijač koji svoje x djece vodi na utakmice svaki vikend a ženi doma dolazi s mirisom lokalnih pabova...)
Zahvaljujući svojoj potrebi za spoznavanjem svijeta i talentu za pronalaženje super egzotičnih stvari i filmova, upornosti i vještini da satima sjedim uz laptop – saznala sam za
voljela bi ga doživjet, da vidim jel stvarno tako aktivistički nabrijan ili čisto hrpa šminkera koja se želi dobro zabavit.Jer je zapravo lako se dobro provest i ispartijat, a ipak teško kvalitetno i usustavljenim metodama osigurat kontinuitet pomaganja stravično i beskonačno siromašnom svijetu, u čijem je velikom dijelu pojam "ljudskih prava" nepoznat, oni neznaju što je to, nikad nisu čuli, jer se boje svega, bolesni su i nemaju krov nad glavom....
A ja se bojim da su festivali samo šminka. Pitam se čemu zapravo služe ti festivali, kad je internet u biti jedan veliki dokumentarni film, festival svakakvih filmova o svačemu. Možeš gledat apsolutno sve što te ikad zanimalo i biti prisutan u svakom najnezamislivijem dijelu svijeta....pitam se čemu. Pokazivanju nove frizure i nove kolekcije ukrasa za kosu...
...ili stvarno pomaganju rješenju problema nasilja i krvavih obračuna bandi u afričkoj Liberiji ?! Komunističke diktature u Burmi/Mijanmaru, koja u 21.stoljeću zemlju ostavlja nerazvijenom kao prije sto-dvjesto godina....
....stvarnom pomaganju ruskih odvjetnika koji radeći za renomirane tvrtke otkrivaju goleme pronevjere i utaje poreza, novca koji završava na računima državnih činovnika...!?!?? Kako pomoći tim borcima za pravdu u Rusiji?!Ako samo sjedim na festivalu gledam film....
je prodro u domove....materijali bez kojih nam je i danas život nezamisliv...
ajaaaaaaa ti novinari-ne samo da su pametni, nego imaju i pametnu melodiju govora!! Kak oni samo pametno izgovaraju te pametne teme !! ....da je to ko neki dječji zbor! Referat iz 6.osnovne o nekoj temi. Koju je učenica napisala, s mašnicama.
Art deko nije preživio 2.svjetski rat.......ma daaaaaaj!??? Ne, ajmo ih sve kaznit,kak se to moglo dogodi?! Kaaakooooo....jel u logoru nekom ostao zatočen!?
Joooj te prestižne teme iz našeg života.Mislim, sve. Imaš industriju, turizam, privatizaciju, obrazovanje, .....čak i seks. You choose. Jer naši novinari sve znaju..kad su to seminarski radovi za peticu!
Krrrrrrrrrrr etenizam
....cijeli mi je dan jedna melodija u glavi. A ta je melodija - melodija s čečenske svadbe koju sam toliko uživala gledati, da jedva čekam da to i u stvarnosti doživim!!!!!!!! Chechen wedding.3rd episode.....kao da sam u nekom njihovom Pokupskom ili Kobiliću ...ili Korenici!? ali uglavnom predivno, obično, životno,stvarni ljudi sa sela vole plesati, uživaju u tim starim narodnim pjesmama i osjećaju da su svi oko njih dobre volje. Čečenski stolovi puni hrane, pića....Žene u haljinama, čak su neke i lijepe (dugačke, uglavnom jednobojne)..a glavni modni dodatak Čečenkama je marama ili traka na glavi... i njihovi „superzgodni“ frajeri koji izgledaju ko da švercaju svinjske polovice najlošije kvalitete! i te marame :))
A ja - .......posegnula sam maloprije, puna nade i volje, elana za Canonom, i konkretnim, vjerodostojnim prikazom svog rada, u vjeri da mogu u kuhinji, koristeći jednostavno čisti bijeli zid i kukicu objesiti torbe, i napravit dobre fotke te ih poslati Clausu da vidi. Kad ono - ne ide,objektiv se opet zaglavio i ne ide!?! Opet fotografu zbog šipanskom guzicom zgnječenog kućišta i objektiva!!!! Ma optičaru idem, nek to odma sredi..ak može..Tako mi treba kad držim vrijedne stvari u blizini neukih šipanskih ribara...iz Suđurđa!?!...koji će vrlo rado, sasvim slučajno sjesti baš na komad dobre opreme i – zgnječit svom težinom.
No. barem su ispale super i drže me u postojanoj euforiji, koja se sad malo smirila, malo prizemljila, ali opet sam jako sretna zbog toga kako su ispale...i kako će još ispast!!!!! i fotkat ću ih baš tako da fotka ispadne malo remek djelo, kao što su i same torbe.....živjela moja skromnost !
Osjećam jednostavno ogromno olakšanje zbog svih kreativnih stvari na kojima sad konačno praktično radim...(i gađenje prema ispraznom teoretiziranju o korisnosti kreativnosti i potrebi da ona bude dio svakodnevlja)
jaaaa...ako ikad dođem u Ekaterinburg i recimo, zabrijem na karaoke pjevaću WINGS od the Falla koju slušam već dva sata !!!!!!! (pa neću valjda Prljavo kazalište??!) ma šalim se. pjevaću,ako se ikad dese karaoke, šta mi se bude pjevalo!
vikaću Rusima "Ejtiiiiiiizzzzzzz!!!!!" moj ljubimy grup! Nadam se da će me Semjon slušat i spremit neki duhovit komentar kad se vratim - ispjevana! Tako je fora..i užasno mi fali. Kad razmišljam o tome da ću mu se javit mislim na to kako bih ga voljela vidjet,jer je nevjerojatno da je neki klinac tako super inteligentan, zrelo razmišlja, i sasvim normalan...ma provala: Petar Veliki fascinirao se holandskim brodograditeljima!!?!?...reče ti on meni, 19 godina! Oooo moskovsko klasično obrazovanje!!!!!! O turizmu jebeno glupi, masovni,nedostojan ovog djeteta. namijenjen komu ili čemu!??ispraznim razgovorima! o ničem! čija je svrha isključivo naplatit nešto i prekinut odustat, od bilo kakve veze s tom osobom, ako je već platila. JEr turizam - to je plaćanje..namijenjen tupavim penzionerima s pesekima koji o bo ža vaaaaaju hrvatsku, naše more, dolaze na isto mjesto 135 godina,a imaju 170. Slušanju dosadnih bendova na terasama užasno zapuštenih socijalističkih hotela na kojima se, gostima koji se decentno šepure u skupocjenim haljinama, služe najskuplji i najlošiji kokteli! Au.au.au.uuuu boli me to...........!!!!
...ko još zna da su Petra Velikog fascinirali nizozemski brodovi? minstar Bajs??! bi to znao....aaaaaahmmm u Bjelovaru. u bjelovarskoj turističkoj zajednici bi on to znao...Yee .Kad bio mu došo Semjon i u facu mu to nabio i naljepio kao turističku naljepnicu-suvenir.
Zbilja sam nevjerojatnu osobu ja upoznala - i svaka mi čast na tome! Svakoj sam jebenoj lekciji ruskog zahvalna, svakoj jezičnoj vježbi na faxu. Tak mi fali i jedva ga čekam vidjet i čut. Jedva. Sad bi otšla odma gore, samo zbog njega i njegovog pokvarenog zuba, diiiiiivan je neopisivo, i želim mu sve najbolje i da mi je happy jer znam točno kak se osjeća takav čovjek u ovom svijetu. Slatkiš predivni. Sve najbolje mu daj bože jesi čuo?!!!!???
...i bome nas je dobro okupala ova kiša jutros!! Ljevalo je kablovski, kišna apokalipsa!..i moje sandale, i ruksak s laptopom za kojeg sam strahovala, i tzv.frizura donekle, i kišobran...preživjeli smo! Stigavši u hotel Vis, osjećala sa, se kao pobjednik koji za kreativno prelaženje preko lokvi zaslužuje oskara...pa sam izletnicima to i saopćila.. Ali optimizam Engleza nešto je jedinstveno, ja to obožavam. Obožavam kad čovjek usred sve ove pljuskom izazvane jutarnje strke isijava optimizmom i kaže – it`s nothing! For us it`s like, we go to the beach when the weather is like this, in our shorts, ye....
Ahm hm...makes me think of something, pa daa, normalno! Sjetim se onih beskrajnih kiša i još beskrajnijeg blata u my favourite Belgiji,...i nasmijanih ljudi, Belgijanaca koji su mi otvorili novu perspektivu gledanja na vrijeme, na kišu (i ne samo to!!) ! ...obilja voodeee i gumenih čizmi...blato, blato, posvuda blato, i posvuda ljudi kojima to nimalo ne smeta! Izleti po kiši, gumene čizmetine i hrpa dobrog raspoloženja.. to je lajf!
Moj optimistični Englez će kroz sat vremena kročiti na tlo Mostara, i uživati u svom danu..whatever the weather..
Evo me sad pričam na ruskom, pokušavam Moskovljankama organjizirati njezaboravan ručak i doživljaj Konavala u rest. Konavoski dvori..i taksi koji ih od Lapada dotamo i natrag dođe 1000 kuna.(ja sam, čuvši to, pala u nesvijest, one nisu)
27.5.2010 - svibanjska sprženost i kako u dubrovniku pronaći garsonjeru
kuća skulptora Marijana Kockovića
Haha! Nikad se u životu nisam ovak spržila, u 5.mjesecu izgorila na plaži!?! ...i da,uslijed predsezonske gužve tu, u Dubrovniku,u prekrasnoj uvali Lapad, ja stignem i raditi i – izgoriti!? Jučerašnji mi tragovi, tj.opekline jedino signaliziraju da je moje uživanje opasno i da zbilja moram smanjit konzumiranje sunca i pretjerano izlaganje. Naravno da moram kad u tom uživam! Izgleda da čovjeku, meni, nije dozvoljeno neometano uživati bez posljedica...
Iznenađuje me koliko je Dubrovnik poseban! Zapravo, šta je najzanimljivije, od tolike razvikanosti ja sam ga uspjela doživjeti u njegovoj običnosti. I odličnosti. Nijedna reklama u biti ne iskazuje ljepotu Lapada i onih dijelova udaljenih od Starog grada, šarm i ljepotu jednostavnih prizora mora, kamena, sunca, starih vila....kojih je Lapad doslovno krcat!!
Oduševljena sam jer sam stupila u kontakt s ateljeom Kocković i s nestrpljenjem čekam vijesti od frendice koja se vraća iz daleke Malezije,i nema vjerojatno pojma da netko u Dubrovniku jedva čeka njen povratak!! ..i sve mi to djeluje fantastično - „sunčano“! ali, ipak, stojim čvrsto na zemlji, i nemam iluzije o budućem stanu...ali jednostavno, do 11.mjeseca sam ovdje i treba mi nešto normalno, neka normalna garsonjera veća od špajze, smočnice...da se konačno prestanem osjećati ko krumpir, paradajz!!
u ovoj se kući nikad nebi osjećala kao paradajz
zanimljivo je i kako (sve) čovjek može biti kreativan - naime, rijetke slobodne trenutke koristim da osmislim kvalitetne handbags- kao suvenire i konačno ih, konačno ponudim tim beskrajnim prostorima, kojima obiluju hoteli i šetnice...tako da se veselim nekom ishodu bavljenja tim torbama!! Skontala sam neizmjernu važnost prvog kontakta. Stupila sam već u neke prve kontakte i jako mi je drago da taj uvod ima potencijala, iako zahtijeva velik trud, i dosta novca. Ali, opet, zanimljivo je kako uviđam da SVE, apsolutno sve ovisi manje više o meni, izuzevši neke okolnosti tipa prostor, vrijeme i neke lokalne kulturne idiome koje se trudim premostiti svojim pristupom. Znači, koliko se ja potrudim toliko ću dobit. Zato se mislim jako potrudit u to malo vremena, i čeka me velika strka po turističkom Dubrovniku !
Iznenadio me novi, brutalan, šokantan i vrlo, neočekivano tjelesan plakat Stojedinice, u stilu queer estetike. Šta je ovo!? pomislih...Šta??!? Automatski me uznemirio golemi prizor velikog, pretilog golog muškog tijela, a visuljak!?! Bravo....radikalno, ok, to sam navikla od Radija. Al ovooo!? Prizor je trebao kao podsjetiti na važnost istine, sirovost života i nužnost suočavanja s tim lošim stranama....valjda. Sve me to uznemirilo jer je zbilja ružno, i too much, stvaaarno..al šta je najbolje – ja se totalno slažem s ekstremizmom, svim ekstremizmima Radija 101 jer je to već na razini religije. Njihov je extrem sasvim poseban jer je intiman, tj.humanistički, moralno opredijeljen tj. određen prema svemu onom što mrzim i to mi je religija. To što u redovima 101 ne podnosim neke stvari je jasno i nikad ih neću moć podnijet, al to je odluka tih ljudi da budu takvi...čak seže i do uredništva, nažalost. Nekad je zbilja iz šupljeg u prazno i opet u šuplje. A u prazno!? Opet. I opet....Ajd višeeeee! Kak je to moguće??
Taj fenomen Radija je kult. Toliko različitosti ujedinjeno, zajedno. I svaka je svoja, to je briljantno i istinski doseg jednog medija u doba postmoderne!!
Tako da i ta, nepodnošljivo tijelom opsjednuta fotografija zrači nekim humanizmom, zbog svih općih kulturoloških značajki Radija. Al mi se i dalje ne sviđa. šta mi je!?!
Fotografija izaziva, ili želi izazvati zgražanje. Sablazan, mučninu. Da, ono što mi smeta nije taj efekt zgražanja, već korištenje muškog tijela,i to baš ovakvog,.. jer sam to doživjela kao kliše. Klišekoji sam već vidjela brat-bratu sto puta. Tak nešto, frapantno tijelo..kao tip kakvog viđaš svaki dan, samo evo sad, gle ga bez odjeće. Daaaj zakaj mora baš bit pretilo tijelo, ili ikakvo tijelo??!? Ja bi se, kao fotograf koji treba denotirat plakat velikom količinom značenja, vrijednosnog stava, i to baš takvog u stilu i duhu 101, apsolutno izrazila drugim sredstvima, milijardu posto. U to nema nikakve sumnje! Ovo nikako ne. Tijelo možda da, ali kao sve, i faca,i poza, i nešto, neznam..
Otkrila sam da je autor fotografije Sebastian Kempa. (za kojeg, kao nepoznavatelj foto-klanova nikad nisam čula) aj dobro, sad jesam.i, naravno, automatski zavirila na net da vidim šta ima, ko je čovjek...i gle, svašta. 32-godišnjak, iz njemačkog Westfalena! zaokupiran u nekoj svojoj fazi - razotkrivanjem. iz čega proizlazi i ova fotka. A navodno da je radio zaglibio u nekim milijunskim dugovima...!?pa zato provokacija. (poruka - gola činjenica.) nedo bog da se ugasi.
No, zato je Vito danas sasvim suprotan, vedar!Njegov šarm, kad je dobre volje, baš dobre, briljira!Isijavao je danas vedrinom, jer sam i ja bila odlično – onak tipično blesava...ma nije skidao osmijeh. Imao je neke fora uloge. Npr. bio je kirurg – operacija žirafe, u 22.30 ispod moje stolne lampe?!!? a glavni instrument je selotejp, kojeg si je sam našo..hehe! genijalno dijete moje, naše. I pinceta mu je trebala moja, za operaciju žirafinog mozga!?? Lijepo sam ga zamolila da je vrati, tj.ne izgubi, jer jedino s njom mogu čupat obrve.
Neznam kako je žirafa sad, jel operacija uspjela...leži na stolu.
No, nakon Vite opet brutalno. Vijesti, Haiti...šokirana i prestravljena gledam ljude, patnju kaosa. Djeluje mi nestvarno i opet, uznemirujuće, ali sada – jer im nemogu nikako pomoći. Mislim, šta radim - sjedim doma za laptopom, slušam radio, kuham, gledam TV, čitam, sve nešto bezveze..a unatoč UN-u i svim mogućim organiz.,i mašineriji ljudi su napušteni, bespomoćni, na dnu...nema nikog. Djeca su izgubila majke, očeve, roditelje, mala dječica, užas..šokiralo me ne to što sam vidjela, nego ono što nisam,a bilo je tamo. Strah, panika, glad, bol, patnja, tuga, panika. Sad bi da mogu odma sjela u avion...u ovoj šugavoj trenirci. Ponijela bi Vitinog Gormita za malog Haićanina.
Ali ta je odvratnost svakodnevica stotina milijuna ljudi.
Nažalost, tu spada i prizor iz Dublina koji nikad neću zaboraviti.
...reče jednom Noel Gallagher, jedan od braće...pred kamerom nepoznatog čovjeka, koji je uploadao snimak na Youtube, i – učinio mene sretnom!!!!!!! Priča Noel o Smithsima i Morrisseyu, i vrlo je uzbuđen, vrlo. Čovjek kad čuje ili doživi nešto toliko posebno kao što su smithsi jednostavno se osjeća uzvišeno, ima potrebu to iskazati jer se osjeća fantastično, ludo dobro. Kao Noel, koji uz to pripada toj kulturi, i britanskoj i muzičkoj, pa su mu možda dostupniji,u nekom smislu, mada to i nemora imati veze.
A za Hand in Glove veli da mu je najromantičnija pjesma koju je ikad čuo!Apsolutno. ta pjesma zaslužuje same superlative. Ona je kao dragulj u cjelokupnoj povijesti muzike.
Wouuuh! Onaj ko je stavio video Johnnyja Marra na Youtube nije ni svjestan koliko mi snimka iz Amsterdama znači! Modest Mouse. Pojma nisam imala. Par minuta užasno lošeg zvuka, a čuje se da je bend izvrstan – i snimka di se vidi who`s the man!! Gitarist, to je to. Tehnička preciznost, perfekcionizam, širina i ono NEŠTO što se može naučit samo u školi zvanoj smithsi. (šta sam ja sve iščitala iz te stvarno katastrofalne snimke koncerta iz Amst,) Još, povrh svega, taj darkerski image.....mmm! on,u običnoj crnoj majici može svima držat lekcije o stilu, a ne samo gitari.
I priča Johnny Marr o genezi jednog svog superfantastičnog riffa, npr. iz How soon is now, There is a light..ili Bigmouth strikes again – to, slušati ga, je jednako dobro kao što zvuči kad svira! To je to...on je motor tih genijalnih melodija – Marr! Šta je najbolje, odsvira kao, jedan te isti rif s i bez poteza koji mu daju melodičnost, da bi nama, publici vulgaris pokazao tu veličanstvenu razliku zvuka, zvuka S i zvuka BEZ.... i to je nemoguće, neopisivo, presavršeno, čarobno,.....do neba.........i natrag!! ZvukS to su Smithsi !!
neko je postao comment:
This guy must be the jimi hendrix of our time---- YEEEESS i completely agree!!!
Pa naravno. Ako si jimi hendrix, tj.johnny marr, jebeni bog, možeš obuć vreću za smeće i izgledat savršeno. Znači, ček malo.on je svirao one euforične rifove. ON ih je stvorio!! S tih rifova on pada, tj.prelazi na ovaj izvrstan, ali totalno ne-euforičan, malo grublji, gitarističniji, zvuk na koji smo više navikli u smislu učestalosti, kvantitativno...recimo. s tih melodija on prelazi na ovo!!? Taj johnny iz smithsa i ovaj sada su jedna osoba?!? teško za povjerovat, i nisam jedina kojoj je to teško povezat. Ali jedino pravi fanovi prateći razvoj ovog umjetnika primjećuju tako epistemološki bitne i različite detalje
Faca. To je za mene umjetnik. Baš me inspirirao.
A onda, imamo i Pixiese...današnji je dan – pop music! Slušam Gigantic i gledam comment :
Listening them play this song live was the best experience i ever had
Točno tako sam se i ja osjećala kad sam ih slušala na ljubljanskim Križankama 2004. Božeee koje iskustvooo!!!!!!!! (koncert su otvorili s Bone machine) Kurt Cobain je jednom rekao da je šteta da Kim Deal Pixiesima nije napisala više pjesama - totalno istinA.
Ovaj je božić, općenito ugodan i miran, obilježilo i nešto sasvim neobično. Većinu sam dana zapravo provela na netu, manijakalno tragajući za - otocima Fidži ili Fiji..woauu..ahmmmm,..informacijama koje mi mogu približiti organizaciju putovanja, koje će se vjerojatno zvati medeni mjesec. Wuuooo????
Jednostavno sam osjetila potrebu da se barem "mentalno" maknem odavde i fizički stvarno, uskoro nadam se, nađem okružena nestvarno lijepim prizorima! Za takvo je zahtjevno putovanje potrebna dobra mentalna priprema! ..da mi te tirkizne boje, plavozelene vode i vedrog neba o koje se lomi sunce budu konačno opipljive i stvarne, ti prizori pacifičke Arkadije, koja je arkadija samo zato što smo tamo zajedno.
PA ko normalan još danas planira putovanje na ...Fidži?!!? Eee...niko normalan. Samo mi, neki luđaci to možemo.mi koji smo dovoljno opušteni, smireni, fokusirani da si možemo priuštit u ovom totalno podivljalom svijetu zaborava trenutke istinske sreće i bavljenja onim što stvarno želimo! (Pa ne žele li to zaboga svi oni internet portali za zdravlje, lifestyle i to, koji nam savjetuju kako postati i ostati happy, pobijedit stres i ostale gadove..)
Kad se sjetim tko je l j u b a v mog života, kad se sjetim tog čovjeka, iako mi trenutno svi moji financijski parametri ne idu u korist ni približno takvom jednom egzotičnom putovanju...hmm...dođe mi da se svim tim parametrima iskreveljim baš takvom gestom!!!! Da im mašem avionskom kartom - predsjedniku Svjetske Recesije, Globalne Ekonomske Krize i Direktoru internet Portala za Lifestyle Poglavlje seks. i obavezno direktoru licence Ples sa Zvijezdama.
...toliko ga volim da mi se ništa od tog izležavanja po plažama ...Fidži, Tonga,..svejedno o kojoj se radi, ne čini kao ljenčarenje..koliko se volimo, obožavamo i kreativno inspiriramo. Zapravo mi se čini i tako je, da ta ljubav uopće ne ovisi o tome gdje ju "živimo", mogli bi se vjenčat i u nekoj birtiji u Koprivnici uz litru loze i vode, ili kaj ja znam di....na kolodvoru u Karlovcu ! Taj me osjećaj neopisivo smiruje, daje mi osjećaj blagostanja koji je neizostavan dio ovog Božića. Oo bože hvala ti, thankss!!!!!!! hvala i cijelom nebu i zvijezdama i mjesecu da su takvi kakvi jesu.
jooj kak sam mogla zaboravit na Famozne Organizatore Vjenčanja!? PA njima isto, naravno mahanje! i to ne samo kartom, nego i cijelim buntom papira vezanih za pripremu, kako bi vidjeli šta se sve može KREATIVNO napravit za relativno malo para. E, oni bi me za organzaciju ovakom nečeg doveli na prosjački štap! može se ljudi, i cuga, i mjuza,i dekoarcije, pogotovo ako se radi o brijunima.. gdje ih gotovo i ne treba.
već sam u mislima dala obećanje svim tim ljudima koje mislim pozvat da će im to bit najbolji party u životu. S obzirom na cijeli taj zamišljeni scenarij, kako sam to ushemila do razine kad bi se i sam Pasolini ili Zefirelli digli iz groba da vide tu režiju, nema šanse da je itko ikad išta slično doživio. pa me i to neizmjerno, majmunski veseli i smiruje,...i sve! i sad je zapravo sve što radim usmjereno prema tom cilju, da se to što prije desi! !Jooj neeeeee..to je sve toliko nestvarno, al nestvarno dobro - da sam ja čak zabrijala kak sve te ljude tamo ufurat u tu priču da im se učini jebeno logična i nužna! da se osjete ponosnim da sudjeluju u nečem takvom ! hjooooooooooj bogek.
sssshiiiiit, kako te volim.....jel postoji nešto što nemogu, ili ne bi mogla učiniti ????
my only weakness is..well, nevermind, nevermind...
E, s obzirom na to da je hrvatska po pitanju svega, ikakvih trendova u ičemu zbilja negdje u paleozoiku u odnosu na moderne civilizirane zemlje na koje ja brijem, danas mi je u jednom trenutku tog današnjeg predizbornog dana zbilja bilo najvažnije na svijetu da internet, ovako jadan wireless kakav ja imam - ne pukne! najnormalnije sam za vrijeme reportaže u Dnevniku Nove TV o tim idiotima koji se kandidiraju slušala na Youtubeu Smithse, i starog Morrisseya, i često mi se veza sjebe pa popizdim, jer nemam nijedan album na mp3 (za razliku od Anye koja ih ima sve!!).
Slušala sam tako:
Hand in Glove
Tomorrow
Shoplifters of the World
Famous International Playboys
...e, da,i gledajući video Tomorrow osjetila, zamijetila kako netko stvarno neočekivano, zastraaašššujuće liči na morrisseyaaaa!! nee..ma nemoguće,kaj je ovo neka zavjera?! ta je sličnost mimike, pokreta, konfiguracije crta lica nešto jebeno coooool! pa kako je moguće da ja ne primijetim takvu turbo-sličnost, kad je to turbo-sličnost?!??! gle ovo.."normalni" ljudi, koji ne primjećuju i neznaju šta je to turbo-sličnost, sjede doma uz TV i komentiraju za kog će glasat sutra, a ja gledam video i kak on sliči na morrisseya!?!
Jel ovaj svijet poklonjen beskrajno dosadnoj i izmanipuliranoj g_i,prepisivačima bez subjekta?! Urednicima raznih vrsta medija,i pratećoj reklamnoj industriji, i ne samo njima ?! jel moguće da je život stvarno baš onako isprazan kakvim ga oni vide?! Naravno da nije!! Naaaaravno!
Svakodnevno se podsjećam na sve one predivne stvari i ljude, događaje u životu, koji u meni bude maštovitost, energiju..spleen i sve druge S. moram malo pretresati po rutini, po tim svakodnevnim is(to)praznim aktivnostima, u potrazi za česticama uzbuđenja.u potrazi za lažima koje pokreću te silne industrije, jer u svakoj laži je zlo koje se uništava samo ljubavlju prema istini. Samo ona može osvijestiti skrivene dijelove psihe, uma koji su motori za nov i svježiji pogled na život.
Žutika
Rozika,
Andy Warhol,Flowers, 1964.
nisam mogla ne isplanirat da zajedno odemo u Basel, kako mi se divnim taj grad učinio. Ozbiljno, znanstveno posvećen umjetnosti s tim raznim umjetničkim priredbama i festivalima.. Pa ako je itko, onda sam ja zaslužila da malo budem u jednoj takvoj bajci.
hehe..vid` ove Šefilđane (ovaj lijevi izgleda ko bivši nogom.navijač koji svoje x djece vodi na utakmice svaki vikend a ženi doma dolazi s mirisom lokalnih pabova...)
u ovoj se kući nikad nebi osjećala kao paradajz