3.2.2011 - Kakva hrpa ničega!
Ovaj utorak je zbilja bio natprosječno dobar, ali naravno da i takvi dani imaju ono nešto, iritantno... najiritantniji dio dana bio je, to je nedvojbeno bog tako odlučio da tak mora bit, i svi planeti u Sunčevom sustavu, razgovor s jednim državnim službenikom, djelatnikom državne uprave jednog istarskog grada, koji je djelovao kao obučen i upućen u to kako da mene iritira svojim reakcijama. Zaduženog za pitanje štandova po rivi. Tipično uštogljenim i kratkim odgovorima, baš debilno nemaštovito i suzdržano, odbijao je suradnju u inat valjda mojoj otvorenosti i onak, simpatičnosti. tojest zbližavanje ja bi rekla (nadala sam se da će mi moj duh prokrčiti put do skrivene istine o štandu!!).
Kao da ja ne zaslužujem znati zašto je nešto ustrojeno tako kako je i kako se najbolje tome mogu prilagoditi da bih ostvarila zamišljeno. Zapravo ga boli briga, al ću mu ja pokazat! Jedva čekam da frajer vidi moju umjetnost pa ćemo vidit koga boli briga!!!!!!( i kolko bum para ja njima dala....)
Ne!! ja moram imati novaca za taj prostor,ako ga već želim! i nepitati previše, nego kad izađe natječaj predložit cifru, jebeno veliku i veću od one početne-minimalne i nevidljive, njima,i onda to platit-odma u pošti.i onda doć tamo po svoj papir na kojem piše da imam pravo bit na tom štandu-klupčici od(datuma)-do(datuma)! i gotovo. Novac. Transakcija.
Takvi su razgovori, i općenito takva (ne)zainteresiranost KARCINOM društva. Epilepsija, melanom i multipla. U isto vrijeme kad se moj prijedlog nađe na njihovom stolu u ožujku, te će umišljene face pregovarat s tko zna kime za neke zabavljačke koncerte po gradskim trgovima s najgorim seljačinama, koje bolje da ne imenujem..al doći će mojih pet,šest minutica! Oooo daaaaaaaaa
Ostatak, oni divni trenuci, lijepi trenuci u danu proizlaze iz mog posla, mog divnog posla koji mi je donio nove projekte i suradnje,poziv s jedne dobre i umjetničke europske adrese pa sam sretna da stabilno prolazim ovu fazu iritantne komunikacije s administracijom. Koja pojma o pojmu nema ni o čem.
|
a ja se sa jednim drzavnim sluzbenikom danas zapio u kafani preko puta pomenute institucije. Jedino sto ovaj nije bio ustrogljen i dosadan...nego smo slicna raja, te nasli izgovor za druzenje.... 