27.5.2010 - svibanjska sprženost i kako u dubrovniku pronaći garsonjeru
kuća skulptora Marijana Kockovića
Haha! Nikad se u životu nisam ovak spržila, u 5.mjesecu izgorila na plaži!?! ...i da,uslijed predsezonske gužve tu, u Dubrovniku,u prekrasnoj uvali Lapad, ja stignem i raditi i – izgoriti!? Jučerašnji mi tragovi, tj.opekline jedino signaliziraju da je moje uživanje opasno i da zbilja moram smanjit konzumiranje sunca i pretjerano izlaganje. Naravno da moram kad u tom uživam! Izgleda da čovjeku, meni, nije dozvoljeno neometano uživati bez posljedica...
Iznenađuje me koliko je Dubrovnik poseban! Zapravo, šta je najzanimljivije, od tolike razvikanosti ja sam ga uspjela doživjeti u njegovoj običnosti. I odličnosti. Nijedna reklama u biti ne iskazuje ljepotu Lapada i onih dijelova udaljenih od Starog grada, šarm i ljepotu jednostavnih prizora mora, kamena, sunca, starih vila....kojih je Lapad doslovno krcat!!
Oduševljena sam jer sam stupila u kontakt s ateljeom Kocković i s nestrpljenjem čekam vijesti od frendice koja se vraća iz daleke Malezije,i nema vjerojatno pojma da netko u Dubrovniku jedva čeka njen povratak!! ..i sve mi to djeluje fantastično - „sunčano“! ali, ipak, stojim čvrsto na zemlji, i nemam iluzije o budućem stanu...ali jednostavno, do 11.mjeseca sam ovdje i treba mi nešto normalno, neka normalna garsonjera veća od špajze, smočnice...da se konačno prestanem osjećati ko krumpir, paradajz!!
u ovoj se kući nikad nebi osjećala kao paradajz
zanimljivo je i kako (sve) čovjek može biti kreativan - naime, rijetke slobodne trenutke koristim da osmislim kvalitetne handbags- kao suvenire i konačno ih, konačno ponudim tim beskrajnim prostorima, kojima obiluju hoteli i šetnice...tako da se veselim nekom ishodu bavljenja tim torbama!! Skontala sam neizmjernu važnost prvog kontakta. Stupila sam već u neke prve kontakte i jako mi je drago da taj uvod ima potencijala, iako zahtijeva velik trud, i dosta novca. Ali, opet, zanimljivo je kako uviđam da SVE, apsolutno sve ovisi manje više o meni, izuzevši neke okolnosti tipa prostor, vrijeme i neke lokalne kulturne idiome koje se trudim premostiti svojim pristupom. Znači, koliko se ja potrudim toliko ću dobit. Zato se mislim jako potrudit u to malo vremena, i čeka me velika strka po turističkom Dubrovniku !
Jel ovaj svijet poklonjen beskrajno dosadnoj i izmanipuliranoj g_i,prepisivačima bez subjekta?! Urednicima raznih vrsta medija,i pratećoj reklamnoj industriji, i ne samo njima ?! jel moguće da je život stvarno baš onako isprazan kakvim ga oni vide?! Naravno da nije!! Naaaaravno!
Svakodnevno se podsjećam na sve one predivne stvari i ljude, događaje u životu, koji u meni bude maštovitost, energiju..spleen i sve druge S. moram malo pretresati po rutini, po tim svakodnevnim is(to)praznim aktivnostima, u potrazi za česticama uzbuđenja.u potrazi za lažima koje pokreću te silne industrije, jer u svakoj laži je zlo koje se uništava samo ljubavlju prema istini. Samo ona može osvijestiti skrivene dijelove psihe, uma koji su motori za nov i svježiji pogled na život.
u ovoj se kući nikad nebi osjećala kao paradajz
