Jutros,oko 4.30 ujutro pratim budno čovjeka koji na Ezo TV-u dramatičnim pokretima, riječima i izrazom lica ulijeva očajnicima nadu,pozivajući ih da zovu, kažu mu samo datum rođenja/ili horosk.znak i on će ih automatski riješiti uroka, nagaza i nabačaja. Što je to urok – znam, ali nagaz i nabačaj!!?! ooohoo..mislim si, ovo je....mmm...
...prijevara!??
Kakva terminologija!?! Nagaz i nabačaj.Ufff! Baš ono, riječi.Smrdi na prijevaru, on tako brzo pali svijeće, ritualno tako da zaista djeluje kao trik, jer....kako sad odjednom on paleći šibicu uništava sve probleme!?!!? To je tako jednostavno!??? Nije! Ponavlja i ponavlja kroz cijelu emisiju, kako s kime završi poziv, priču o zlu:
„.... zlo nije slučajno, i nikad ne odlazi dok ne uništi apsolutno SVE...uništi vas, vaše najmilije, cijelu obitelj...financijski,emocionalno, vi gubite sebe i propadate. “
Slažem se.Tto mi je poznato i mislim da je svim ljudima zajednička ta čežnja za srećom, ljubavlju i razumijevanjem, a ne cinizmom u kojem ih okolina sputava da žive sretno i slobodno,ne potiče da se razvijaju i jedva čeka da ti otkrije neku slabost, grešku...a ne zavisti, u kojoj se svaki tvoj potez tumači kao loš, neadekvatan, da si nesposoban, itd.
Daaaaaa,..mislim si, DAAAA!!!!To je zlo!! To je zlo! Gledam tog tipa u pola 5 ujutro,budna, i djeluje mi odjednom užasno dobro, simpatično i sve me to motivira da vjerujem da ima smisla govoriti te riječi, ma koliko patetično i banalno djelovalo. Osjećam toliko nesreće, nesklada, podlosti, tjeskobe i kaosa oko sebe, da ovako javno i direktno komunicirati razumijevanje apsolutno ima smisla !! Ali bitno je ulijevanje nade, iako mislim da su ti ljudi već na dnu,pa će im ova nada trajati dok ne osvane novi dan,u kojem će sve opet biti isto, i oni opet pasti na dno i ne vidjeti izlaz, rješenje. Kad bar nebi bilo tako!!
Tako je to kad život teče u nekoj rutini koja te zatvori,zaključa i ne dopušta ti da se razvijaš osjećajući se u potpunosti živim, svaki atom svog bića, nego moraš stalno biti na oprezu i nonstop se nekom i nečem prilagođavat!! Jadni mi ljudi danas, nonstop neke sankcije - psihološke, financijske,...nikad nisi uravnotežen i potpuno zadovoljan jer ovisiš o okolini i njenim utjecajima. A upravo njih čarobnjak naziva ZLOM,te negativne utjecaje i naglašava koliko su opasni jer su nevidljivi. Točno!!
Jedino što me, dakle, veseli u tim emisijama je što poneki voditelji intoniraju svoj iskaz i pristup suptilno da ne djeluje lažno, te iskreno pokušavaju nekom pomoći, ali opet,....ja se nadam da su pozivatelji ipak zreliji i sposobniji nego što mi djeluju kad izgovaraju datume rođenja. U biti,nemogu povjerovat da je netko sad toliko naivan da se ulovi tog preskupog telefona , stroja za žderanje novca i ide zvat nekog pseudo-astrologa koji će mu reć kad će prodat nekretninu?!!! A najbolja su mi fora sretni brojevi – kaj odem na kiosk i prepišem ih na listić!?!Oooooo!!
Neki su voditelji inspirirani i znaju zvučat,onako,..okej, a neki zbiljaaa....ajme meni! Neke žene, te voditeljice-tarot majstorice zvuče fake, totalno depresivno i melankolično, iako dobronamjerno, neznam, stručnjaci su već ohoho godina, za kristale, brojeve i štajaznam šta... Neki djeluju baš skrooooz glupo, neinteligentno, izražavanje je krajnje nemaštovito i nemogu vjerovat da ih itko uopće zove.
...telefoni su zvonili, ja sam s nestrpljenjem pratila svaku njegovu riječ, pokret, pratila dinamiku melodije govora i divila se snazi, ali snazi koju njemu, tzv.čarobnjaku, ulijeva njegovo osobno iskustvo, i zato zvuči iskreno, želi iskreno pomoći ljudima i on je generator i motor ovog showa. Cool tip. U biti svatko od nas je on - taj ezoterični TV lik, i svatko u svom životu ima snagu koja je proizašla iz borbe sa zlom, kojeg smo pobijedili, premostili i danas ga nemoramo zvati, dovoljno je samo sjetiti se, osvijestiti svoju osobnost....
ja sam ljubiteljica prirode koja je u napadu panike izgubila osjećaj za to što su mravi i koja je njihova uloga u biološkoj raznolikosti...i odlučila ih je potamaniti SVE i jednog koji se odluči progmizat mojim životnim prostorom!!
Neki dan dođem doma. Pogled u kupaonicu,...kad tamo imam što vidjet!!!!!?!??! Mraaavi!!! Posvuda, oko vešmašine,po podu, pločicama, pa gore oko cijevi centralnog grijanja koje prolaze uzduž cijelih zidova njihove kolonije, kao da izlaze iz nekog gnijezda!!?? Šokirana, počela sam se trest,iako je problem malo duži, stalno ih ima, ali nikad ovoliko ozbiljno nisu prijetili iznutra,pa sam zbilja odlučila – nema više!
Prah NEO PERMIN koji neko vrijeme koristim je onako, otrovan i uništava ih,ali opet se nakon kraćeg vremena pojave jer nemogu poprašiti baš cijelu kupaonicu u kojoj se dnevno tuširam barem dvaput i koja doslvce mora biti čista ko apoteka. Dakle, sve je to kratkoročno. Sprejevi su praktični, no ni njih se mravi baš previše ne boje.Pocrkavaju kad našpricam po kupaonici, pa moram sve čistit i brisat, ali opet se javljaju kao da niš nije bilo!
Ta gnijezda me brinu, stalno imam panični strah da to leglo tamo unutra u cijevima čeka neki trenutak i da će izgmizat kao najgora noćna mora. Uglavnom se ujutro budim s tim strahom i panično trčim u kupatilo da vidim ima li ih.Onda uzimam Pitroid ili Raid i sprejam sve gdje god se okrenem, odakle god bi mogli izgmizati, sprejam dok mi ne dođe zlo....
insekticid-prašivo NEO PERMIN proizv.Unichem d.o.o., Slovenija
sprej PITROID proizv. Quimicas ORO S.A., Španjolska (na spreju piše da trenutno uništava mrave i žohare + efikasno djeluje na sve gmižuće kukce)
gledam ovo i pitam se - jel moguće, o bože, da je negde baš ovak dobro?!? Da se neko tamo zabavlja!?!??? Neko se zabavlja!! Ajde.Meni je taaaaaakoo dosadno da ću riknut!!!! imam OSEĆAJ da je svima, da ceo svet u mom najneposrednijem okruženju boluje od bolesti zvane DOSADA. (osećam olakšanje dok ovo pišem,...neopisivo)
(uvod na srpskom. ajde,neka me neko bar u mislima poštedi kritike zbog te strašne jezične barijere, tom strašnom kamenu spoticanja mene kao ne-srpskog blogera na srpskom portalu)
Ovo će mi zbilja pomoć da osjetim (ili osetim) krv u venama,...način na koji je baš želim osjetiti, jer ju sad jedva osjećam u ovom našem turbo penzionerskom zagrebu!, ma ja zbilja ne kužim šta je to s ovim gradom, ja rikavam od d o s a d e !!!! i meni je osim ovog mog ludog posla sve ostalo tako jjjjj dosadaaa!!! tak ću seeeeeee dobrooo... ispleeeeesaaaaat u toj Njemačkoj u svojoj predivnoj ljubičastoj Bench jakni s dugim rukavima koju apsolutno obožavam...o bože.tamo ću mahat sponzorima da ja nosim NJIHOVU "bench" JAKNU jeeeeeeee. namigivat, da me primijete, i pozvat ih na more u Hrvatsku.... hehe...YESSSSSSS!!
ma...vraga,nemam pojma, ak uopće odem.Sve zvuči presavršeno, i veze su ok, avionom neka sića, a i festival gledam kao kreativno ulaganje u sebe, a ne samo landranje! Yesss!!....tak da mi već sad lagano krv u žilama...odvratna dosada, i svaki ću atom ove grozne dosade isplesat, svaku sekundicu!!!
Balkan je neka tampon zona između Istoka i Zapada. Predaleko od problema...kad se sve ionako rješava klikom.Klik-vremenska prognoza, klik - online shopping, klik - avionske karte,....Još se uvijek , zabrinuti za turističku sezonu i očekujući prve Talijane na plaži s kesama eura možemo izolirati od Libije, Sirije, Bahreina, Jemena. Pakistan - daleko. Libija-daleko. Sirija - daleko. Etiopija i Somalija - daleko! Jemen - daleko.Kambodža i Mijanmar- daleko. honduras, Guatemala, Haiti - daleko. Ali osjećaj da im je loše, da pate u toj bijedi - on je tu, u srcu, stalno, i boli me....jebeno boli.
Tražim neki ruksak preko interneta za 30 eura,umjesto da ih poklonim nekom Jemencu, Kirgistancu, u starim prljavim dronjcima kao cijelom svom imetku (u trenutku kad ovo pišem na TV-u upravo i nevjerojatno počinje neki dokumentarac o - Jemenu!!?!!) i tako, s tih 200 kuna riješim njegovu mjesečnu egzistenciju.
I uporno tražim taj ruksak jer mi nećak najesen kreće u školu, a Jemen je daleko...jeldA?! Moram pomagat, moram počet pomagat ovo me izluđujeeeee!!!!!! Samo jednoj osobi da pomognem već bi mi bilo lakše..iako ih ima više stotina milijuna i jako puno takvih Jemena..i u Aziji,i Africi i Americi.
kako da počnem pomagati - osnivanjem neke fondacije ili šta?! Papirologija.....užas...neznam.nek mi neko pomogne, neznam.Samo želim da više ne budu gladni, bolesni i da im oko lončića za vodu ne zuje mušice!!
Dobiću taj ruksak, doći će mi doma na adresu, savršen,i Vito će mi zablistat presretan i zgodan... ali to me neće smirit...jer znam da je puno klinaca nesretno daleko od ikakvog veselja. Da danas, dok ovo pišem, puno njih s roditeljima mora na nekakve brodice prelaziti Mediteran i Crveno more i druga mora isto, da bi se dočepali nekog kopna koje im obećaje budućnost. A to kopno će ih i dalje mučiti, ne daje im nikakvu budućnost, jedva neki obrok, ako stignu na kopno i izgladnjeli i iscrpljeni pronađu u tom kaosu izbjeglički centar UNHCR-a. Užasavaju me ti prizori, te scene i te sudbine, u islamskim i neislamskim zemljama kao onom što novinari koji priopćavaju o situaciji na istoku i vlade kapitalističkog Zapada uporno zanemaruju.
Moskva i moderno!? Pa još arhitektura?! Da,da,da!!!
filmić je star 4 godine ali ipak ga vrijedi pogledati, jer snažno djeluje na predrasude koje imamo o Rusiji kao nekoj zaostaloj post-sovjetskoj kaljuži gdje se ljudi vesele televizoru u boji. No waaaay!!
Današnji se stanovnici ovog megalopolisa, unatoč tome što je Rusija ipak većinom ruralna, poljoprivredna i pastoralna, (sirotinja koja živi na selima) jaaaaaaako moderno opraštaju s boljševičkom prošlošću, modernijih su shvaćanja nego što bismo to ikada od njih očekivali, i onako yuppijevski nabrijani imaju para i jako su obrazovani...mmm...imaju puno para za najluđe hirove, pa ih dosta zbilja puno putuje i to me fascinira...s kim god pričaš, svi su već bili i u Turskoj, i u Grčkoj, i Italiji, Španjolskoj, na Kubi..itd.
Baš su ludi i svi u nekim biznisima, nimalo ponizni građani drugog reda koji broje kopjejke za štrucu kruha,kao iz one Gogoljeve ili Tolstojeve Rusije. Sad svi žive ko carevi!
Mene se posebno dojmio mladi Sophiein sugovornik, s upadljivo groznim naočalama – arhitekt Boris i njegov konstruktivizam. Mislim da je on današnji tipičan Moskovljanin - obrazovan, ali jednostavan i pravi šljaker.
jedna od stvari koje me fasciniraju u ovom današnjem životu je i ta da svaki put, ali doslovce sve i jednom kad dođem u svoj kvartovski dućkas na Maksimiru ispred te trgovinice sjedi lokalni klošar o kojem neznam ni tko je, ni kako je onamo dospio.....ali definitivno je da je tamo prosjedio cijelu vječnost! On je uvijek uredno tamo, sjedi ispred, uvijek na istom mjestu, sklupčan u tom desnom kutu do vrata, ponizno i molećivo iščekujući prolaznika za koje pretpostavlja da ako idu u dućan imaju kunu-dvije i za njega,...onaak. Neznam jel pijan,nikad mi ne djeluje ošamućeno ili baš totalno pijano,ali je sigurno po navici u određenoj mjeri alkoholiziran. Iz te odvratne i zapuštene vanjštine uvijek dopre neka bistra i donekle trezvena reakcija ljubaznosti, e sad, točno što je....ko će znat. Uvijek pristojan i ne samo da me pozdravi, nego se kroz tu prljavu bradu čak probije i „kako ide?!“ na što mu uvijek ljubazno i najljubaznije odgovorim, iako mi ga je pun kufer i tog njegovog sjedenja, jer kad je već bistar i spreman komunicirat, kaj si ne nađe posao?!! Kaj ne ide radit negdje? Da,ljubazna sam, al mislim si „ne, nedam ti lovu, nedam ti za alkohol!!!“ kakavje to život?!?! Mislim,svaki dan, dođem ujutro, dođem popodne, dođem naveče - on je tamo!!
ima li sestru, braće, roditelje?! Nije star, baš da djeluje staro..nego od tog beskućništva oronulo i kako da se to sve ne pitam kad je taj socijalni užas sve uočljiviji, sve je više tih koji prose, stoje negdje i mole, s djecom, žene,.....tko zna u kakvim ih rupama skrivaju uveče,od mraka...iz kojeg opet izgmižu kad svane novi dan...i opet u tramvaje, molit, svirat harmoniku...
Jedna od stvari koje bi grad trebao planirat je zbrinjavanje beskućnika. Nešto – nać im posao, evo, lijepo, radite, neki običan job, ljepljenje deklaracija, farbanje starih zgrada, košenje trave, neko slaganje nečega, ima posla ko u priči. to njima netko treba doć i reć „evo,ljudi, radite!“ i onda će oni slušat, samo traže nekog vođu da im osmisli to beskućničko vrijeme, taj nomadski život.
Najgore mi ih je vidjet tih očajnih izraza na licima, bez emocije, prazni su....a djeca,to zbilja boli kad vidim takvu osobu da nosi i dijete,jer je i dijete s praznom osobom nesretno, da ne kažem da su to sve bebice..Sve što bih voljela je dati im sreću, pomoći...kako!?
Kako je djetetu doći iz škole u kuću takvoj obitelji...mama prosjakinja, a otac pred dućanom obliven!? Prekrasno...nema struje za napisati zadaću, ako uopće ide u školu,nema vode za oprati žlicu ili ugrijati mlijeko, čiste čarape na bose noge..
Jutros me prijatelj, liječnik,radiolog iz Bosanske Dubice zvao i pitao znam li da je juče bio Đurđevdan – velim mu „znam“....i dodajem kako je lako slaviti svjetski dan Roma, on se sinoć s njima napio...ali ja za to nemam razloga, jer znam u kakvim užasnim uvjetima žive, kako bijedno ta djeca odrastaju, i to me siromaštvo i bijeda nimalo ne motiviraju na slavlje. Ja bi voljela slaviti s njima njihov dana, ali s novim značenjem – kada bi to bio novi početak, neka nova era Roma, integriranih u sve sustave, Roma kojima lokalna zajednica pruža elementarne uvjete za normalan život.
........i dok čekam da prorade raskošne suvenirnice Babinog kuka,pune raznoraznih đinđa-minđa,....razmišljam o Angelinoj velikodušnoj ponudi da torbe isfura u svom engleskom mjestašcu Twickenham gdje živi, 1h od Londona,i razmišljam o tome kako je divno biti shvaćen. Ona me definitivno shvaća, kuži. Želi mi pomoći i kako da joj priopćim da je divna!? Bravo,konstruktivno, to je to!! Ona bi da joj ih pošaljem i onda bi ih onda ondje prodavala...negdje,nekako..!!? meni je to jednostavno predivno!
Oduševljena sam,otkačena je i puna raznih vizija kako probleme konstruktivno riješiti. Zapravo, ono što je cool je spoznaja da bi tako,puput Angele reagirao svatko kog sam iole bolje upoznala prošlo ljeto – i moji Holanđani Jan i Gea, i Francuskinje, i Rusi, i Semjon Dimitrievič Roffe, i Norvežani...ma! Svi jako dobro znaju šta je samo lijepa fasada,šta je FAKE a šta je zapravo značenje,sadržaj, ono unutra šta se ne vidi,i to mi je coooooooooooooooooooool
..i moj Bosanac,of course,koji je zapečatio taj boravak ispod Kompasa!
svi bi tako reagirali samo bi moj pametni agent " a slušaj,Nina,ona ti je ipak druga kultura,to je Engleska..." ?!?! (Da, Engleska, njoj lova ne treba za život, raste na drveću u vrtu,jel!!?? Englezi u biti sade novac, jel tako!?! Zato ga tako puno imaju,jel!? Zalijevaju ga,pa naraste...!?)
Već mi je zbilja sve lagano dopizdilo od truda i traženja tih potencijalnih prodajnih mjesta,ali kvragu, mora mi se isplatit. Ja vjerujem u svaki trenutak bavljenja ovim,iako mi djeluje nevjerojatno da moj dubrovački agent još niti jedan jedincati komad nije prodao,ništa nije ugovorio – od silne želje za radom još nikakvih rezultata!!?!? Tako je to- tresla se brda, rodio se miš!
tako da mi je pun kufer tih koji puno pričaju,malo rade,a ništa ne naprave..a u teoriji sve razumiju, teoriju profita,iako se taj profit konstantno odupire njihovoj logici. U malom su im prstu ti silni čarobni trikovi od kojih nikad nijedan nisu u stanju primijenit do kraja. Silno znanje – moš si mislit. Sve o čemu se radi,ponavljam to nonstop – je temeljitost rada, individualan pristup svakom kontaktu, sve pedantno i puno šljake. Nemoguće je da s takvim pristupom nema efekta! Uopće nema puno filozofije – svi nešto prodajemo da bismo preživjeli, svi,radili ovo ili ono ili nešto treće. Skužila sam i da je nemotiviranost ili aljkavost u poslu odraz karakterne osobine, ili niza njih. Jer onaj ko si zabrije neki uspjeh ima tu autorsku ličnost,želi se dokazat i to je super jer često ta želja nosi ili rodi i temeljito promišljen i analiziran proces ostvarenja te ambicije, dolaska do cilja, što je definitivno genijalno. Nikom od nas nije problem reći da nešto može napraviti ili željeti taj uspjeh - reći onu otrcanu frazetinu "ma,nema problema!!" mogu si mislit kako nema, uvijek ih ima! Ali ono što nas razlikuje je kako dolazimo do cilja, kako ostvarujemo te zamisli, koliko smo uporni.
Ovaj moj Turbo Uspješni Freak (!!?!) dosada nije niš prodao i to mi sve govori o njemu. Ima konkretan, super komercijalan proizvod ali nema klikere,tj.filter mu je prekratak. Treba biti kreativan – koliko sam ja u izradi,toliko on treba bit u prodaji, to je to!
Ma ne odustajem,makar se ja morala uputiti za London sljedeći tjedan i odreda po hrvatskoj obali...tj. čim nove uzorke napravim,e pa onda da vidimo.Sad stvarno mogu stjerat u klinac svakog ko mi traži izlike i opravdanja za neuspjeh.Više stvarno ne slušam nikog,samo svoj glas iznutra J) a svima koji ovo čitaju savjetujem da čine isto.
Intuicija je nepogrešiva, ima je u izobilju i to je jedini kredit koji nemoraš otplaćivat i za koji ti ne treba hipoteka...
Osama Bin Laden - taj velesvjetski terorist meni nažalost komunicira strašne muke života na mudžahedinskom istoku, daleko od naših modernih tehnološki razvijenih metropola. Zašto je točno on, ako je uopće točno on, u svojim talibanskim akcijama ubio toliko ljudi nemam pojma, ali razlog kao da je očit, sam se nameće od sebe: toliko siromaštva i gladi od Kavkaza do Vladivostoka preko kazakskih stepa, uzbekske i mongolske pustinje,Afganistana, Pakistana,Tadžikistana u kojima nemilice svjestke sile eksploatiraju prirodna bogatstva ostavljajući narode sirotinjom koja mora švercati drogu i svoj život izlagati riziku da bi preživjela!!!!!
Diktature koje ondje danas vode te narode jednako su grozne, užasne poput Staljina,samo što se zovu Saparmurat Nijazov, Islam Karimov itd.servisiraju Amerikance i naravno da se odmaraju u Dubaiju dok obični Uzbeci, Turkmeni i drugi narodi umiru od gladi.
Da,to je Osama, sve to je Bin laden. ako i nije – JE!!
Nedavno sam na internetu pogledala video dokumentarac o toj ruti – heroinskoj ili opijumskoj, svejedno, trasi od granice Afganistana i Tadžikistana, koja, eto, negdje na perfieriji Biškeka,u nekoj kirgiskoj vukojebini novinarima servira priču kakvu reporteri sanjaju – murija upada u narkomansko gnijezdo, par urokanih Kirgiza koji se u nevjerojatno prljavom stanu natečenih vjeđa s jedva vidljivim očima pokušavaju spasit i nekako snaći, a meni se od pogleda na to srce steže i plače....zamišljajući odvratnost takvog života, bespomoći i siromaštva. Čista jeza..Prosječna plaća u tim državama je oko 50 dolara, pa zar je čudno ako neko šverca drogu na čemu može zaraditi četverostruko!?!
...da,i novinar se pita „pa, kako to da policija onda svu tu zaplijenjenu drogu čuva uskladištenu,kad je standard toliko nizak da je očekivano da je prodaju na crno tržište?!“ puno pitanja.
Ova kastrirana od smisla civilizacija koja ne traži smisao vidi samo površinu...tj.grebe samo, grebucka po površini,al se boji zagrepsti, duboko ispod i vidjeti uzroke tom ponašanju, tim politikama. i strah me da tamo ljudi umiru od gladi, da nemaju bolnice,da nemaju posla, da su žene diskriminirane i da je djeci hladno.
Pa naravno idioti da je tim muškarcima, u tim sirotinjskim nastambicama onda jedina utjeha islam – jedina utjeha!! Eto kako nastaje vjerski fundamentalizam, u toj neimaštini u dubini nepreglednih azijskih planinskih stepa, ne u gradovima i palačama, kojih je u Aziji malo.
Jel ovaj svijet poklonjen beskrajno dosadnoj i izmanipuliranoj g_i,prepisivačima bez subjekta?! Urednicima raznih vrsta medija,i pratećoj reklamnoj industriji, i ne samo njima ?! jel moguće da je život stvarno baš onako isprazan kakvim ga oni vide?! Naravno da nije!! Naaaaravno!
Svakodnevno se podsjećam na sve one predivne stvari i ljude, događaje u životu, koji u meni bude maštovitost, energiju..spleen i sve druge S. moram malo pretresati po rutini, po tim svakodnevnim is(to)praznim aktivnostima, u potrazi za česticama uzbuđenja.u potrazi za lažima koje pokreću te silne industrije, jer u svakoj laži je zlo koje se uništava samo ljubavlju prema istini. Samo ona može osvijestiti skrivene dijelove psihe, uma koji su motori za nov i svježiji pogled na život.
