Balkan je neka tampon zona između Istoka i Zapada. Predaleko od problema...kad se sve ionako rješava klikom.Klik-vremenska prognoza, klik - online shopping, klik - avionske karte,....Još se uvijek , zabrinuti za turističku sezonu i očekujući prve Talijane na plaži s kesama eura možemo izolirati od Libije, Sirije, Bahreina, Jemena. Pakistan - daleko. Libija-daleko. Sirija - daleko. Etiopija i Somalija - daleko! Jemen - daleko.Kambodža i Mijanmar- daleko. honduras, Guatemala, Haiti - daleko. Ali osjećaj da im je loše, da pate u toj bijedi - on je tu, u srcu, stalno, i boli me....jebeno boli.
Tražim neki ruksak preko interneta za 30 eura,umjesto da ih poklonim nekom Jemencu, Kirgistancu, u starim prljavim dronjcima kao cijelom svom imetku (u trenutku kad ovo pišem na TV-u upravo i nevjerojatno počinje neki dokumentarac o - Jemenu!!?!!) i tako, s tih 200 kuna riješim njegovu mjesečnu egzistenciju.
I uporno tražim taj ruksak jer mi nećak najesen kreće u školu, a Jemen je daleko...jeldA?! Moram pomagat, moram počet pomagat ovo me izluđujeeeee!!!!!! Samo jednoj osobi da pomognem već bi mi bilo lakše..iako ih ima više stotina milijuna i jako puno takvih Jemena..i u Aziji,i Africi i Americi.
kako da počnem pomagati - osnivanjem neke fondacije ili šta?! Papirologija.....užas...neznam.nek mi neko pomogne, neznam.Samo želim da više ne budu gladni, bolesni i da im oko lončića za vodu ne zuje mušice!!
Dobiću taj ruksak, doći će mi doma na adresu, savršen,i Vito će mi zablistat presretan i zgodan... ali to me neće smirit...jer znam da je puno klinaca nesretno daleko od ikakvog veselja. Da danas, dok ovo pišem, puno njih s roditeljima mora na nekakve brodice prelaziti Mediteran i Crveno more i druga mora isto, da bi se dočepali nekog kopna koje im obećaje budućnost. A to kopno će ih i dalje mučiti, ne daje im nikakvu budućnost, jedva neki obrok, ako stignu na kopno i izgladnjeli i iscrpljeni pronađu u tom kaosu izbjeglički centar UNHCR-a. Užasavaju me ti prizori, te scene i te sudbine, u islamskim i neislamskim zemljama kao onom što novinari koji priopćavaju o situaciji na istoku i vlade kapitalističkog Zapada uporno zanemaruju.
Jel ovaj svijet poklonjen beskrajno dosadnoj i izmanipuliranoj g_i,prepisivačima bez subjekta?! Urednicima raznih vrsta medija,i pratećoj reklamnoj industriji, i ne samo njima ?! jel moguće da je život stvarno baš onako isprazan kakvim ga oni vide?! Naravno da nije!! Naaaaravno!
Svakodnevno se podsjećam na sve one predivne stvari i ljude, događaje u životu, koji u meni bude maštovitost, energiju..spleen i sve druge S. moram malo pretresati po rutini, po tim svakodnevnim is(to)praznim aktivnostima, u potrazi za česticama uzbuđenja.u potrazi za lažima koje pokreću te silne industrije, jer u svakoj laži je zlo koje se uništava samo ljubavlju prema istini. Samo ona može osvijestiti skrivene dijelove psihe, uma koji su motori za nov i svježiji pogled na život.
