28.12.2009 - johnny marr`s the man!

He`s the most literate man ever to write songs

...reče jednom Noel Gallagher, jedan od braće...pred kamerom nepoznatog čovjeka, koji je uploadao snimak na Youtube, i – učinio mene sretnom!!!!!!! Priča Noel o Smithsima i Morrisseyu, i vrlo je uzbuđen, vrlo. Čovjek kad čuje ili doživi nešto toliko posebno kao što su smithsi jednostavno se osjeća uzvišeno, ima potrebu to iskazati jer se osjeća fantastično, ludo dobro. Kao Noel, koji uz to pripada toj kulturi, i britanskoj i muzičkoj, pa su mu možda dostupniji,u nekom smislu, mada to i nemora imati veze.

A za Hand in Glove veli da mu je najromantičnija pjesma koju je ikad čuo!  Apsolutno. ta pjesma zaslužuje same superlative. Ona je kao dragulj u cjelokupnoj povijesti muzike.

Wouuuh! Onaj ko je stavio video Johnnyja Marra na Youtube nije ni svjestan koliko mi snimka iz Amsterdama znači! Modest Mouse. Pojma nisam imala. Par minuta užasno lošeg zvuka, a čuje se da je bend izvrstan – i snimka di se vidi who`s the man!! Gitarist, to je to. Tehnička preciznost, perfekcionizam, širina i ono NEŠTO što se može naučit samo u školi zvanoj smithsi. (šta sam ja sve iščitala iz te stvarno katastrofalne snimke koncerta iz Amst,) Još, povrh svega, taj darkerski image.....mmm! on,u običnoj crnoj majici može svima držat lekcije o stilu, a ne samo gitari.

I priča Johnny Marr o genezi jednog svog superfantastičnog riffa, npr. iz How soon is now, There is a light..ili Bigmouth strikes again – to, slušati ga, je jednako dobro kao što zvuči kad svira! To je to...on je motor tih genijalnih melodija – Marr! Šta je najbolje, odsvira kao, jedan te isti rif s i bez poteza koji mu daju melodičnost, da bi nama, publici vulgaris pokazao tu veličanstvenu razliku zvuka, zvuka S i zvuka BEZ.... i to je nemoguće, neopisivo, presavršeno, čarobno,.....do neba.........i natrag!! Zvuk S  to su Smithsi !!

neko je postao comment:

This guy must be the jimi hendrix of our time  ---- YEEEESS i completely agree!!!

Pa naravno. Ako si jimi hendrix, tj.johnny marr, jebeni bog, možeš obuć vreću za smeće i izgledat savršeno. Znači, ček malo.on je svirao one euforične rifove. ON ih je stvorio!! S tih rifova on pada, tj.prelazi na ovaj izvrstan, ali totalno ne-euforičan, malo grublji, gitarističniji, zvuk na koji smo više navikli u smislu učestalosti, kvantitativno...recimo. s tih melodija on prelazi na ovo!!? Taj johnny iz smithsa i ovaj sada su jedna osoba?!? teško za povjerovat, i nisam jedina kojoj je to teško povezat. Ali jedino pravi fanovi prateći razvoj ovog umjetnika primjećuju tako epistemološki bitne i različite detalje

Faca. To je za mene umjetnik. Baš me inspirirao.

A onda, imamo i Pixiese...današnji je dan – pop music! Slušam Gigantic i gledam comment :

Listening them play this song live was the best experience i ever had

Točno tako sam se i ja osjećala kad sam ih slušala na ljubljanskim Križankama 2004. Božeee koje iskustvooo!!!!!!!! (koncert su otvorili s Bone machine) Kurt Cobain je jednom rekao da je šteta da Kim Deal Pixiesima nije napisala više pjesama  - totalno istinA.