10.12.2009 - Whatever you do ...(SOD)

...don`t tell anyone

Da....

Danas prijepodne sam se tako malo (dok sam čekala da piletina upije ružmarin, sol i ostale začine i krenem u pripremu turboručka!!) prisjetila legendarnih System Of  A Down i te odlične stvari, pa sam imala filing da im telepatski poručujem svoj pogled na to. (mislim da je poruka SOD jasna)

imala sam filing da upija svaku moju riječ, tj.misao, i da zbilja komuniciramo, koliko mi je stvarno to o čem govori....ja to zapravo prolazim! To o čemu on govori, tj.pjeva,je prolazak čovjeka i njegove istine kroz hrpetinu klišeja, kroz masu stereotipa koju moraš "osvojit", pridobit na neki način, a ne da ti se....a moraš, jer si socijalno biće, i sve....ma kužim te !!!! Moraš im stvarno priopćit, približit što je to čime se ustvari baviš, što radiš,a to nije nimalo jednostavno, ako se radi o nama, umjetnicima, jel?!

Prolazim neki dan kraj novog MSU-a (muzeja suvremene umjetnosti) u Središću, zagrebačkog arhitekta Igora Franića, gledam ono goleme neonke, svjetlosni "spomenici", reminderi - Picabia, Magritte, Duchamp, Picelj... i osjetim uzbuđenje. Ne samo zato, zapravo nimalo zato jer je to nova, čak lijepa impoznatna zgrada moderne arhitekture u Zg, (niti zato jer imam ambiciju dočepat se komadićka prostora za prodaju svojih radova za što boga preklinjem da mi da šansu!).  

..već zbog predodžbe o tome kako bi se za par mjeseci značenje tog muzeja moglo reflektirati na neposrednu okolinu...posjetitelji, turisti?! Zamislila sam da taj dio grada i općenito jadni Novi Zg živne od toga, da postane prokrvljeniji nekako tim zbivanjima, oće ih bit!!? ko to zna..zbog značenja koje bi svi mi mogli konačno osjetiti, dolazeći tamo na događanja, na kavice..

7.12.2009 - MANCHESTER

Anya je navodno bila u Manchesteru 1.12. Bilo bi zanimljivo čuti njene dojmove, ipak je to graad....naših omiljenih bandova, kao i Liverpool. Zanima me i jel još uvijek u dublinu, u onom groznom prestravičnom i kriminalnom mjestu City manor, koje čovjeka zbilja...koje bi svako normalan trebao izbjegavati. kaj je to uopće!??

Tiskara i N me toliko razočaralo da neznam šta da radim. Kako je moguće da je neko tako nonšalantan i bezobrazan da mene uvjerava da su boje ok, da mi 2009. godine, kad su tisak i grafičke tehnologije dovedeni do savršenstva podvali boje koje se nakon prvog pranja jedva vide!??!?  Sad imam dva neupotrebljiva artikla,....mogu se fućkat! I mogu njemu odfučkat gudbaj nema više,..i oću super kvalitetne boje za tekstil i nekog tko ne muljaaaaaa!!!!!!

...on meni da jesam sigurna da je to 100% pamuk!?!??  ma daaaj nemoj srrrrrrr kaj da nosim materijal na analizuu laboratorij Tekstilno tehnol.fakulteta?!?

Bljak, odvratno, pa zbilja moraš bit teška seljačina da si dopustiš tako nisko..bit.

6.12.2009 - CRNO YEESSSSS

Pa naravno da je crno. Pa normalno..ja sam odmah znala da je to crno i bog ..hvala ti G inspiracijo, jebena i vječna!!!! Zato sam se juče tresla ko da sam bolesna, šupila me vijest da sam dobila nagradu u središnji živčani system,...ono,kaj je ovo...nisam se mogla smirit, počela plakat, drhtat...vrištat, ma neznam više. Trenutak sreće, ono euforija. Ma jel moguće da se meni nešto ovako nestvarno dobro...!??

O kriste hvala ti!

Daaa...čak se nisam ni nadala koliko sam mislila da je suludo i...blesavo, glupo ičem se više nadat, zamisli. Čitam i ne vjerujem! I oni ti mene!!?! Baš ti hvala, Sveti Nikolo, zbilja si velikodušan. Jel mogu ja više poželjet!? Naravno da ne mogu. Ma jooooj..crni textil sam nosila kao drago kamenje, nikad se nisam osjećala bogatije u cijelom ovom životu, s dva komada obične, ali itekako posebne crne tkanine. Aaaaaaaaj....al eto. A je to.

Zbilja mi je trebala ova nedjelja, da se iskuliram od tog adrenalina i šoka, da skužim kako sad i šta konkretno dalje...al sam ujedno i skužila da nemogu bit ozbiljnija i treznija nego što jesam. Mislim, lansirala sam raketu u svemir! Ne, provukla sam devu kroz ušicu igle. Da, baš devu, cijelu, i glavu, i sve..kroz onu majušnu rupicu hehe..

4.12.2009 - Dublin

Dolazak u D obilježio je odlazak iz Brela i prolazak, tj. „navratak“ u Zagreb. Možda čak i domaće, najbolje moguće maslinovo ulje koje se iznenada u Splitu razbilo, možda i smokovača koja nije.

Street fashion....

U dublinu nisam vidla nikakvog mačka J, al zato jesam mačke ! Sve su mi cure (i općenito ženski rod) djelovale maštovito, super obučene! Skoro sve, ok....dofurala sam sa sobom u srcu taj feeling, nadajući se da ću ga primijeniti on the streets of Zagreb! (sva sreća da nemora ić u torbu koju bi Ryaniar rado naplatio, o daaaaaa...!!!) Cool, svi nešto crnjak, crno, i indigo ljubičasta, a obavezno je fora imitacija Chanel torbe i to sam si našla u Pennysu za 5 eura!!??!! Ta torba je naaj, kao i štikle, visoke visoke, ili balerinkice, suknje crne do koljena, i jaako jako dobre, (debele) hulahopke bez uzorka! Pogotovo ako se radi o nekom od klubova u Temple baru...za koje bi mi trebalo vremena...ima ih s toliko dobrim programom tijekom tjedna da nisam mogla doći sebi! A zašto!? Zato jer nismo mogli ić jer je J radio ujutro, i zadnji nam je vlak išao oko 11 naveče, što je sve idealno da ostaneš posran od jada jer ti se baš ubitačno ide vaan!! Ne izlazim uopće u Zg, pa sam mislila, ajde malo za promjenu, disko. Joj, bili mi vani jednu večer,...

...ee, bili. I bilo je zbilja zanimljivo i živahno! More ljudi po ulicama od 11-12 naveče pa do skroz ujutro, mjuza trešti iz svakog kluba, i to odličan house, electro, pop i sl., ma da se naježiiš..tak da se zbilja da izaberat (kak bi reko moj Vito), što me neopisivo obradovalo i ispunilo optimizmom, nakon dva mjeseca Dalmacije i hibrida matka jelavića. Ne, lažem. Tipa nekog, galeba, koji je išao od birtije do birtije od Baške vode do Brela i svirao, tj.skidao te hitove na gitari i u večernjim satima zabavljao turiste...da hitovee! Posebno bih izdvojila onaj novi od Crvene jabuke – Đezba, il Djes`ba?,ili....Iphhyeeeee... ja sam zbilja zaslužila tu irsku!

A priroda! Neopisivo- prostrana, otvorena,....za to su potrebni pjesnički izrazi, trebala bih biti Yeats valjda da se adekvatno izrazim.. A Yeats je, ko zna, možda s obzirom na prekrasan pogled iz svog doma u Howthu, mjestašcu na periferiji Dublina, zapravo i pisao, inspiriran tom ljepotom.... Kuća je mala i ne da se dobro vidjet s ceste, gleda na more i otok (zaboravih mu ime) za koji postoje neki izleti, navodno, reče J.-jer je ornitološki rezervat. Howth je predivno mjestašce. Ribarsko. Tamo, navodno, živi pjevačica Crnaberriesa, mm... kvart izgleda predobro,onak fancy, ali slijepljen, stopljen s prirodom i nigdje ništa ne strši (!!?). Vile su oličenje ljupkosti i elegancije s tim tepihastim vrtovima,...to kako oni kose travu i u stanju su njegovat je da zbilja liči na tepih...

Ribarnica u howthu, zbiljaa..– nema šta nema. Losos, npr.J ga je spremio toliko ukusno, ništa ukusnije nisam jela u životu !!! Sa šparogama, i neki dressing od creme fraiche zbog kojeg je sve dobilo taj fini mekani, kremasti okus. Ma!! Al jadan, tako kuha bez volje, tj,.neznam, ....da me iznenadilo! Šparoge, da, koje sam tražila nedavno u zg,i koje u konzumu koštaju infarktnih i šokantnih 100 kuna kilaa!!!!? Pa naravno kad su došle iz Perua, eeej čovječeee....!!?! ne.nisam imala snage kupit te perunaske šokantne špa. Dala sam puno za losos, ali špa ne,sorry. Losos iz Howtha smo tako zalili nekim čileanskim crnim, Shiraz il nešto (nisam somellier). I naravski, smokovača!

Unatoč ambicioznim planovima da ću ovo i da ću ono, nisam nikud otišla, nikud izvan Dublina. Bio mi je toliko zanimljiv, i bila sam ko neka mačka, teško mi je bilo uopće izlazit ikam iz kuće i spremat se na izlete neke iz te kućne udobnosti. Budim se u 9, pol 10, kavica, palim obavezno Phantomradio – fantastična i nabrijana alter-rock stanica (Editors, Smithsi, Cave, Rage, Nirvana...) Iako sam više nego išta htjela vidjet Belfast di s busom stigneš za 2 sata, Droghedu i neolitske nastambe..itd. Al znam da ima puno previše toga zanimljivog, i ne da mi se forsat, ono, šljakala sam ko konj, tj.kobila cijelo ljeto, i oću se malo odmaaaaraaat!

...pa tu su i Cork, Galway, Cliffs of Moher, itd.itd. dalo bi se tjedan dana putovat kroz te ljepote Irske zemlje. Dobila sam hrpu korisnih savjeta, informacija i inspiracija za nastavak upoznavanja s prekrasnom I.

Nisam vidjela Sv.Patricka.

4.12.2009 - Antwerpen

Antwerpenuuuu......! konačno sam ti došla, rekla sam mu, stigavši na obrovsky, golemi željeznički (moderni, obnovljeni, jedan od naajobnovljenijih u Europi, ako niste znali) vlakom iz belgijskog gradića Charleroiea za 11 eura. I jedva čekajući da ga opet,..osjetim u krvi!! Tamo sam (u Ch.) iz Dublina sletjela u 10.30 ujutro, popila neki bljutavi capuccino na aerodromu, jer sam fulala bus u 10.40, i čekala tako drugi bus u 11.40 jer je bila subota, transfer do Charleroiea (jer je aerodrom izvan grada), gdje sam sjela, konačno i razdragano, na vlak za Antw, grad koji u svojim esejima u romanu Dnevnik lopova opisuje i najpoznatiji svjetski robijaš i književnik Jean Genet.

Iako strgana od umora i posljednje noći u D, oka nisam sklopila, sve me zanimalo, dugo sam se veselila toj Belgiji!! Polja, kuće,ceste, sve.. Kad sam se točno „navukla“ na A, neznam,.. prije 10ak godina tijekom podnevnog posjeta iz okolice Bruxellesa, gdje sam „služila“ ljetni kamp s nekom fora ekipom. (koju bi zbilja voljela srest, al sam pogubila sve do jedne adrese osim jedne  Poljakinje i Talijana...!)..a možda čak i prije 11g, tijekom jedne odvratno romantične flamanske epizode...ko to zna. Uglavnom, sjetila sam se Geneta i više puta, pogotovo u šetnjama uz obalu Schelde..koja je djelovala prilično hladno, poput atmosfere iz Genetovih eseja. Pitala sam se kako je Antw tada izgledao,prva pol. 20. st....!?? pa ni sada nije bog zna kako ljep..al ja ga volim.

 Bicikli

su posvuda. i biciklisti. i biciklističke staze, dvaput šire od pješačkih. fora.

Moda (i ljepota)

U Antw postoji jedna zaista neobična tendencija kad je u pitanju uljepšavanje. Naime, toliko dotjeranih žena ja nisam vidjela u svom životu!!! Primijetila sam stvarno krajnje ozbiljno shvaćen koncept ljepote koji me beskrajno razveselio. Neke su žene toliko uljepšane da izgledaju nestvarno lijepo. U smislu uljepšavanja, postizanja određenog efekta u tom procesu one su postigle maksimalan. Ta neka kraljevska dotjeranost, to se baš ne viđa često i žao mi je da nemam nijednu fotku za potkrijepit.stvarno sam najstvarnije uživala u toj ljepoti, jer se kod nas žene oblače stravično dosadno i sve je svedeno na kliše. i sve je tak doosadno za poludiiiiiiiiiit da se svi podhitno morate pokupit u Antw ....odma!!

Nosi se podosta Chanel,... i tak, sve nešto fino i elegantno..

Šoping. Slavni dizajneri "Antwerp Six".

nisam bila ni u jednom Šoping-centru (fala bogu ima ih dovoljno u Zg!!)

BCBG Max Azria (neko čuo?!?)

šalim se.

ajmo dalje. Donna Karan, Dsquared, Loius Vuitton, Burberry, Cavalli, Ralph Lauren, Anne Fontaine i naravno, neki od Antwerp Six :

Dries Van Notten

Anne Demeulemeester

Walter Van der Beirendonck

dakle....zavirivši u izloge njihovih salona preplavio me osjećaj sreće, euforije da konačno mogu doživjeti  očima to o čemu sam dugo maštala, kao i stanovita ravnodušnost prema nekoj pretenziji da se modu toliko redefinira da izgubi ono zbog čega ćeš ju poželjeti nositi, što će ti pružiti užitak. Neki (DVN) odlaze toliko daleko da odjevne predmete pretvaraju u artikle lišene ičeg senzualnog. Senzualnost bi valjda tek trebala nastati u psihi subjekta kao rezultat doživljaja nošenja takve odjeće! Postoji tek materijal i namjera da se njime poigra u nekoj retro maniri. Rezultat je prilično aseksualna skupocjena krpica.

Butik Ann Demeulemeester (ej, Paul me čak naučio to i pravilno izgovorit!!! ) nalazi se na predivnoj lokaciji, vizavi samog gradskog centra u Nationaalstraat, preko puta slavnog Koninglijke Academie voor Schone Kunsten - Kraljevske Akademije lijepih umjetnosti, ogromne zgradurine velikog značaja za sve nas. Što je najbolje, to se nevjerojatno i osjeti unatoč nekoj hermetičnosti i hladnoći, zatvorenosti historicističke građevine, koja sve te epitete automatski gubi čim se u nju uđe,pa makar i tek na WC (!!?). Na putu k toiletteu dade se zamijetiti i preslatki, (joooj neee...svi su slatki!) kafić u sklopu Muzeja koji mi je žao da nisam posjetila. Ali zato sam degustirala famozne belg.čokolade i naravno, vafle,.mmmmmm..!  

Butik, ali i Akademija su okruženi mnoštvom simpa barova i restorančića s terasama uz samu cestu, čija je monotonija razbijena drvoredom, pa sve djeluje manje hermetično. Ah,ti Flamanci, majstori graditeljstva kakvih nema! A sadržaj butikaaaa - dominira crno, naravno! prevladava taj neki nomadski, Ninja stil za frajere, a nešto slično i za dame i jako mi se sviđa. Dućan je ogroman, i jako jednostavan, minimala,dobra energija i simpa friendly prodavačice bez tri tone pudera. iako preanorexične.izglrdaju ko da im je 14 godina.

...šta je najbolje, ja sam sve to obilazila i otkrivala u ni manje ni više nego svojim novim štiklama iz Dublina, koje sam htjela testirati,pametno, eto baš ovom prigodom, ..pa misliiiiiim, treba mi čestitati, jer to je bio pravi podvig prohodati nekoliko tisuća koraka u njima!!! Osjećaj oslobađanja stopala od te agresije se neda opisati, bilo je veličanstveno.

Nikad više.

4.12.2009 - Muzika za guranje..

....deve kroz ušicu igle. Je masivan, debeli jazz, nabrijan s deephouseom –

Atjazz - album Full circle je nešto što definitivno želim nabavit (tu su još Labfunk i That something)

4 hero – Play with the changes

Kyoto jazz massive – Spirit of the sun

Npr.kad čujem prastaru i preodličnu Universal love (4 hero) sva bi stala u tu ušicu, imam taj filing! (drum&bass) jednako bi se provukla i dok slušam Substream i Crossbreed (KJM)..lepršavi, fluidni jazz s nevjerojatno euforičnim melodijama punim raskošnih zvučnih detalja. to mogu sam Japanci.

4.12.2009 - Brela..

....waikiki, tak se zove, ako se nevaram...jer nisam obraćala pažnju na naziv beach bara.... tamo se odigravalo to. Isuse, ne. Dođe mi jednom konobar, tj.jedan od njih, i veli da me gledao  dok sam se ....- kupala na stijeni!?!?... da sam bila... on nije vjerovao..Šta? Slušam pažljivo, zanima me, a on mi priča detalje, a ja ne vjerujem da čujem to šta čujem!? O neeee, mislila sam da će se zemlja otvorit i da ću....o ne, ne, ne! Zašto!!? Zar ja!? Kraj svih tih oskudno odjevenih, iskvarcanih, stalno prolazećih Čehinja, Poljakinja, i td, ....ja!?? A kupala sam se tamo zato što...zato što mi je lijepo tamo se bacit u vodu jer je stijena relativno ravna, tj.neškrapasta u odnosu na druge, i nema drugih ljudi, i neznam..jer bi, dok bi došla do tamo, te uvale, već riknula od umora i znoja....ihhhh!!! dalmatinac, pa da nešto ne vidi!?? Da nešto nezna, ne može!!? Dalmatinac sve zna, sve vidi, i sve može !

U Brelima znam skoro svaki artikl u Konzumu, tolko sam srasla s tim malim dragocjenim, jedinim marketom. Sve skuplje X kuna nego npr. u našem belom Zg (kaj se skriva v megli) A Rusi u Brelima..s njima sam isto srasla, kako su mi divni bili, nekako...romantični, mirni, ozbiljni. Fokusirani. A mala iz Moskve!! Ima 11 godina, i IQ jedno 180, ako ne i puta 10, i njen frend isto. Dobila sam totalni od_b, od klinaca iz 6.osnovne!?! jer se nisam ni trudila zapravo bit pametna nešto.. Ispala sam baš spontano blesava sa svojim objašnjavanjem riječi i pojmova koje nisam znala reć na ruskom, misleći da će im ta otkačenost bit fora, simpa... eeh, al eto meni friška figa. Odoše.. Ko zna šta su mislili!? Aeeeh,dobila am ja još tih friških figa u lipoj Dalmaciji, od Dalmatinaca, aeee...al mi se ćini, aee, da bi bila voljna primit još koju da mi je zNAT šta, šta je to što njih pali, šta im je taaak suuupeeer, kad su uvijek kiseli, nad__ani, a ja u dva mjeseca osim s barba Tonijem (i neDalmatincima) nisam normalno ni s kim pričala?! Znam, znam – super im je zajebavat se na tuđi račun, ma tko taj bio, ma ko,...uuf, to voluu....! Aee. Slušat njih i njihov smisao za humor – to je naajgori mogući teror šta postoji kako su ozbiljno neduhoviti, a umišljaju si da su nekim čudom fora !!! o ne....ja bi rađe..mmm, šta bi šta!?! Šta bi ja rađe....nego slušala ih i bila s njima!? Prala suđe doli u Hrasta kod tete Cice. Ili neznam..brojala kamenje tamo na Stijeni. Ili brojala Stijene do Waikikija...ili..aaaah! to je nemoguć narod. Ako naslutiš da je netko normalan, iole, onda je to rekord, jer koliko se potrudiš da iskopaš to normalno iznutra, od ko zna kuda, tolko će ti zanimljivo bit. Ako se ne potrudiš – nema niš. Razgovor može zaista bit uzaludan – njima to ne smeta, uzaludnost, besmisao govorenja u prazno...kad su toliko kiseli da im se neda smislit štogod pametno i inteligentno! Ljenčine.

Bosanci su premija, zbilja. Naprimjer, H. Odlično,  uleti mi tip s kamerom, slika me dok sam radila..haj` dobro. a fotka,sve bolja od...! Pa naravno kad se tehnika zove Canon EOS. I veli da sam mu slatka....ajoooooj. Razveselio me „čovo“, pa smo naredali slatkih koktela te večeri, a onda svratismo u Južnjačku, di je bilo...neeee. Ta južnjačka je isto tako pretenciozna poput Umišljenog Dalmatinca, sva nacifrana, kao polufancy- lounge beach bar, bez imalo neke vibre, šta ti ja znam..sve uštogljeno, ukiseljeno, i drveno i nervozno...onak, ljudi stoje, bulje u sebe, bulje u suncobrane, u šljunak na podu, stolove,...pa bulje u druge, i misle si – kad će se nešto počet dešavat!? A onda se nešto počelo dešavat, a to je bilo da smo H&ja krenuli kao plesat nešto, i svi su nas gleeeedali, kak to obično biva, jel?! Namjerno smo uveli lascivne dijelove u koreografiju, a i dalje ostali čedni! Haha...ali, čak i uz to, nama je bilo neopisivo dosadno i napustili smo taj razvikani koktelbar, te se zaputili doma.

Divna je osoba, beskrajno zanimljiv. Ali te je noći meni Južnjačka zbilja postala Utjeha. Svaki bi se put kad god bi došla i skim god, super provela, svaki! Mojito, kao prvo, najbolji, nigdje ga ne rade bolje nego u JU. Petr, Honza, Viktor, Alen..svi, neznam, bilo je uvijek čista petica, i vrijeme bi doslovce proletilo! Alen me zbilja oduševio. Sa svojih 25 godina već je tonski majstor i radi profi u muzičkoj produkciji, negdje u Zg, pa ću ga potražit, barem za hello i recimo, potapšat mu novogodišnju želju na junačka ramena, jer nsmo razmijenili brojeve L L mislim, ja i kontakti..

1.4.2009 - vetar nosi dobre vesti.....

...o danima koji dolaze.....

danima

danima

danima...taananaaana

Mmoooj prvi boooogggg......ovo su moji prvi blogerrski trenuci u svemiru i jako me veseli da je to multimedijalno dostignuće uspješno integrirano u softver mog života, mojej žiznji!!!!!

Cijeli sam dan u cvijeću, i fantastičnim nekim bojama koje mi baš fale u žviotu (tipa krevet s posteljinom u boji fuksije, na zidovima tamno plave boje....uglavnom jake boje) jer radim neki websajt za floristicu, ilti cvjećarku, pa sam orhidejski,proljetno raspoložena, al bez para jer mi kasni honorar, a zalihe sam isrcpla!!

Čak sam u nekoj turbo petoj, ili možda čak super turbo šestoj brzini zamislila neki orhideja-look, fuksija-loook.....koji obavezno, kao superkromatska kompozicija uključuje prejebeno Yves Saint Laurent ljubičasto 5-colour Eyeshadow...woauuuu,naaajbolje...i opasno za ovisnike o tim nijansama i varijantama pinky boje, koji gube glavu kad je u pitanju takva stvar.

trendy su,navodno, ovog proljeća ukrasi za kosu s orhidejom, kao...al nikog još u Zagreb cityju nevidjeh da hoda s otim...valjda su svi prolupali od Bandić-Sanader plitičko čušpajza punog odvratnih sastojaka na koje ti se bljuje, ko onak, one splačine kaj se jedu u Vinogradskoj kad sluč-ajno oboliš na apsces bubrega i dođeš polumrtav/poluživ moleći za pomoć....tipa komadići mesa smiješani s rižom od kojih svaki ali apsolutno svaki ima 90% maščobe...., odvratno bljutava povraćotinska prežgana juha, ili možda "jeste li za šalicu čaja??" stavili smo malo smeđe boje u trinaest puta prokuhanu vodu i dolili vodu od pranja suđa....al ovo je još deset ili sto,ili milijardu puta gore!!! 

Jebote politička furka....kaj oni mogu bit frajeri, kaj oni...ne, ok....oni žive na toj iluziji, parazitski, da su zbilja tu ekipi frajeri, da ih oni, pardon, mi tako doživljavamo....kraj svih silnih umjetnika, arhitekata, dizajnera, književnika, filozofa, cvjećara, krojača, superzgodnih i inteligentnih moskovskih glumaca, tumača Čehova, Hruščova, fotografa...da mi NJIH doživljavamo kao frajere, a u biti bi trebali čisti WC tam di rade, a ne se preseravat....s tom pseudo-mržnjomprema neznanju kao hrvatskog neprijatelja No.1., jer smo kao zemlja znanja, i drugih enemyja, tipa vanjske XY sile  koje nam žele oduzeti suverenitet i integritet......ma fuj, odvratno debilni, ružni i neznaju,nisu savladali ni elementarne činjenice politički suvislog govora,nego samo ponavljaju, izgubljeni u dugim patriotskim pauzama, nešto....neke frazice, koje vole slušati bake u nekim slavonskim , ili duboko u-dalmatinskoj zagori-selima, ili negdje na Kordunu, do mi mislimo da niko ne živi, jer nemaju struje da nazovu.... odvratno.

Zemlja kriminala...to je to....mi živimo u pauzi.