4.12.2009 - Antwerpen

Antwerpenuuuu......! konačno sam ti došla, rekla sam mu, stigavši na obrovsky, golemi željeznički (moderni, obnovljeni, jedan od naajobnovljenijih u Europi, ako niste znali) vlakom iz belgijskog gradića Charleroiea za 11 eura. I jedva čekajući da ga opet,..osjetim u krvi!! Tamo sam (u Ch.) iz Dublina sletjela u 10.30 ujutro, popila neki bljutavi capuccino na aerodromu, jer sam fulala bus u 10.40, i čekala tako drugi bus u 11.40 jer je bila subota, transfer do Charleroiea (jer je aerodrom izvan grada), gdje sam sjela, konačno i razdragano, na vlak za Antw, grad koji u svojim esejima u romanu Dnevnik lopova opisuje i najpoznatiji svjetski robijaš i književnik Jean Genet.

Iako strgana od umora i posljednje noći u D, oka nisam sklopila, sve me zanimalo, dugo sam se veselila toj Belgiji!! Polja, kuće,ceste, sve.. Kad sam se točno „navukla“ na A, neznam,.. prije 10ak godina tijekom podnevnog posjeta iz okolice Bruxellesa, gdje sam „služila“ ljetni kamp s nekom fora ekipom. (koju bi zbilja voljela srest, al sam pogubila sve do jedne adrese osim jedne  Poljakinje i Talijana...!)..a možda čak i prije 11g, tijekom jedne odvratno romantične flamanske epizode...ko to zna. Uglavnom, sjetila sam se Geneta i više puta, pogotovo u šetnjama uz obalu Schelde..koja je djelovala prilično hladno, poput atmosfere iz Genetovih eseja. Pitala sam se kako je Antw tada izgledao,prva pol. 20. st....!?? pa ni sada nije bog zna kako ljep..al ja ga volim.

 Bicikli

su posvuda. i biciklisti. i biciklističke staze, dvaput šire od pješačkih. fora.

Moda (i ljepota)

U Antw postoji jedna zaista neobična tendencija kad je u pitanju uljepšavanje. Naime, toliko dotjeranih žena ja nisam vidjela u svom životu!!! Primijetila sam stvarno krajnje ozbiljno shvaćen koncept ljepote koji me beskrajno razveselio. Neke su žene toliko uljepšane da izgledaju nestvarno lijepo. U smislu uljepšavanja, postizanja određenog efekta u tom procesu one su postigle maksimalan. Ta neka kraljevska dotjeranost, to se baš ne viđa često i žao mi je da nemam nijednu fotku za potkrijepit.stvarno sam najstvarnije uživala u toj ljepoti, jer se kod nas žene oblače stravično dosadno i sve je svedeno na kliše. i sve je tak doosadno za poludiiiiiiiiiit da se svi podhitno morate pokupit u Antw ....odma!!

Nosi se podosta Chanel,... i tak, sve nešto fino i elegantno..

Šoping. Slavni dizajneri "Antwerp Six".

nisam bila ni u jednom Šoping-centru (fala bogu ima ih dovoljno u Zg!!)

BCBG Max Azria (neko čuo?!?)

šalim se.

ajmo dalje. Donna Karan, Dsquared, Loius Vuitton, Burberry, Cavalli, Ralph Lauren, Anne Fontaine i naravno, neki od Antwerp Six :

Dries Van Notten

Anne Demeulemeester

Walter Van der Beirendonck

dakle....zavirivši u izloge njihovih salona preplavio me osjećaj sreće, euforije da konačno mogu doživjeti  očima to o čemu sam dugo maštala, kao i stanovita ravnodušnost prema nekoj pretenziji da se modu toliko redefinira da izgubi ono zbog čega ćeš ju poželjeti nositi, što će ti pružiti užitak. Neki (DVN) odlaze toliko daleko da odjevne predmete pretvaraju u artikle lišene ičeg senzualnog. Senzualnost bi valjda tek trebala nastati u psihi subjekta kao rezultat doživljaja nošenja takve odjeće! Postoji tek materijal i namjera da se njime poigra u nekoj retro maniri. Rezultat je prilično aseksualna skupocjena krpica.

Butik Ann Demeulemeester (ej, Paul me čak naučio to i pravilno izgovorit!!! ) nalazi se na predivnoj lokaciji, vizavi samog gradskog centra u Nationaalstraat, preko puta slavnog Koninglijke Academie voor Schone Kunsten - Kraljevske Akademije lijepih umjetnosti, ogromne zgradurine velikog značaja za sve nas. Što je najbolje, to se nevjerojatno i osjeti unatoč nekoj hermetičnosti i hladnoći, zatvorenosti historicističke građevine, koja sve te epitete automatski gubi čim se u nju uđe,pa makar i tek na WC (!!?). Na putu k toiletteu dade se zamijetiti i preslatki, (joooj neee...svi su slatki!) kafić u sklopu Muzeja koji mi je žao da nisam posjetila. Ali zato sam degustirala famozne belg.čokolade i naravno, vafle,.mmmmmm..!  

Butik, ali i Akademija su okruženi mnoštvom simpa barova i restorančića s terasama uz samu cestu, čija je monotonija razbijena drvoredom, pa sve djeluje manje hermetično. Ah,ti Flamanci, majstori graditeljstva kakvih nema! A sadržaj butikaaaa - dominira crno, naravno! prevladava taj neki nomadski, Ninja stil za frajere, a nešto slično i za dame i jako mi se sviđa. Dućan je ogroman, i jako jednostavan, minimala,dobra energija i simpa friendly prodavačice bez tri tone pudera. iako preanorexične.izglrdaju ko da im je 14 godina.

...šta je najbolje, ja sam sve to obilazila i otkrivala u ni manje ni više nego svojim novim štiklama iz Dublina, koje sam htjela testirati,pametno, eto baš ovom prigodom, ..pa misliiiiiim, treba mi čestitati, jer to je bio pravi podvig prohodati nekoliko tisuća koraka u njima!!! Osjećaj oslobađanja stopala od te agresije se neda opisati, bilo je veličanstveno.

Nikad više.