10.12.2009 - Whatever you do ...(SOD)
...don`t tell anyone
Da....
Danas prijepodne sam se tako malo (dok sam čekala da piletina upije ružmarin, sol i ostale začine i krenem u pripremu turboručka!!) prisjetila legendarnih System Of A Down i te odlične stvari, pa sam imala filing da im telepatski poručujem svoj pogled na to. (mislim da je poruka SOD jasna)
imala sam filing da upija svaku moju riječ, tj.misao, i da zbilja komuniciramo, koliko mi je stvarno to o čem govori....ja to zapravo prolazim! To o čemu on govori, tj.pjeva,je prolazak čovjeka i njegove istine kroz hrpetinu klišeja, kroz masu stereotipa koju moraš "osvojit", pridobit na neki način, a ne da ti se....a moraš, jer si socijalno biće, i sve....ma kužim te !!!! Moraš im stvarno priopćit, približit što je to čime se ustvari baviš, što radiš,a to nije nimalo jednostavno, ako se radi o nama, umjetnicima, jel?!
Prolazim neki dan kraj novog MSU-a (muzeja suvremene umjetnosti) u Središću, zagrebačkog arhitekta Igora Franića, gledam ono goleme neonke, svjetlosni "spomenici", reminderi - Picabia, Magritte, Duchamp, Picelj... i osjetim uzbuđenje. Ne samo zato, zapravo nimalo zato jer je to nova, čak lijepa impoznatna zgrada moderne arhitekture u Zg, (niti zato jer imam ambiciju dočepat se komadićka prostora za prodaju svojih radova za što boga preklinjem da mi da šansu!).
..već zbog predodžbe o tome kako bi se za par mjeseci značenje tog muzeja moglo reflektirati na neposrednu okolinu...posjetitelji, turisti?! Zamislila sam da taj dio grada i općenito jadni Novi Zg živne od toga, da postane prokrvljeniji nekako tim zbivanjima, oće ih bit!!? ko to zna..zbog značenja koje bi svi mi mogli konačno osjetiti, dolazeći tamo na događanja, na kavice..
|
