17/12/2010

 

                                                                                                           

neke recke se udare na zid a neke urežu u srce.
zid zna. srce ne zna za razliku u polovima.
sa zida, sa malo gita, mogu sve da ih izbrišem,
prefarbam, i kao da ih nije bilo.
ali kakvim koncem tebe da zašijem?
bio si grozan i bio si ok. bio si mi neprijatelj i brat.
i guru, i učenik, i komšija,
nadam se da te tamo čekaju nepregledna polja
cvetova crvenih kao krv, koja si toliko voleo.
mirno more o kapetane,
sail on with silvergirl.

šta misliš?
koliko će bogovi biti milosrdni prema našoj vrsti?
i da li u limbu postoji neka čekaonica za takve kao mi?
i da li će nas vratiti kao mrave ili pčele radilice,
da naučimo da budemo korisni zajednici.
ili jednom stepski vuk ostaje uvek.
ćud ne menja.
mirno more prijatelju.
sail on by.

 

 srletu, danas



Objavio voja u 01:46
kategorija posta: email this post | Komentara (7)
...
Poslao Gadura u 08:40, 17/12/2010 | Link | |
...
Poslao Y u 09:04, 17/12/2010 | Link | |
nije kraj odlazak, već je kraj naša odluka da nekog pustimo od sebe...i nije bitno ono što smo činili već ono što smo bili ...mirno more
Poslao nurlisoul u 12:06, 17/12/2010 | Link | |
Y & Ura tnx.
Nurli u pravu kao i uvek
tnx drugari... pardon, drugarice.
Poslao voja u 01:06, 18/12/2010 | Link | |
vuk uvek ostaje vuk... na ovako dirljiv tekst ništa se ne može više reći.
Poslao ajme u 08:28, 18/12/2010 | Link | |
Postoji sigurno neki razlog zašto ljudi koji su otišli ne mogu da komuniciraju sa nama. Ili mi sa njima.
Prosto nisam sigurna da bi preživeli ako bi čuli. Mentalno, filozofski, moralnofilološki i telesno. Mi, ovdi.
Tako da, žive u sećanju.
Poslao Ans u 13:04, 18/12/2010 | Link | |
....
Poslao jelenaartpoezija u 16:43, 19/12/2010 | Link | |