neke recke se udare na zid a neke urežu u srce.
zid zna. srce ne zna za razliku u polovima.
sa zida, sa malo gita, mogu sve da ih izbrišem,
prefarbam, i kao da ih nije bilo.
ali kakvim koncem tebe da zašijem?
bio si grozan i bio si ok. bio si mi neprijatelj i brat.
i guru, i učenik, i komšija,
nadam se da te tamo čekaju nepregledna polja
cvetova crvenih kao krv, koja si toliko voleo.
mirno more o kapetane,
sail on with silvergirl.
šta misliš?
koliko će bogovi biti milosrdni prema našoj vrsti?
i da li u limbu postoji neka čekaonica za takve kao mi?
i da li će nas vratiti kao mrave ili pčele radilice,
da naučimo da budemo korisni zajednici.
ili jednom stepski vuk ostaje uvek.
ćud ne menja.
mirno more prijatelju.
sail on by.
srletu, danas