ako jezike čovečije i anđelske govorim a ljubavi nemam, samo sam zvono koje zvoni.
i ako imam svu veru da gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.
ljubav dugo trpi, ljubav ne zavidi, ljubav se ne veliča. ne čini šta ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu. sve snosi, svemu se nada, sve trpi.
ljubav nikad ne prestaje. i ako jezici umuknu, i ako razuma nestane.
jer nešto znamo, i nešto naslućujemo. kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto.
kada sam bio malo dete, kao dete govorih, kao dete mislih. kad postadoh čovek, odbacih detinjstvo. tako sad vidim kao kroz staklo u zagonetki, a onda ću licem k licu.
i sad ostaju vera, nada, ljubav, ovo troje. ali je ljubav najveća među njima.
iz poslanice korićanima prve
