seti se jedne srećne misli i moći ćeš da letiš.... – rekao je petar pan u pedesetoj.
i zamislite, to je baš ovaj svet. služi mi... naravno za igranje. i uglavnom bude: od igračke-plačke... ali neko vreme igra je sasvim ok. što je igra zanimljivija, veće su plačke... ali to neko vreme , dok je bila dobra...je dobro...jel? i znam još da je najbolja igra koju sam ikada igrao: ringe ringe raja. to je suštinska igra koja se može primeniti na sve životne situacije... mudra i filozofska... znam zato.......... što sam zaboravio kako se igra.
problem je taj što nestanem prerano pa propuštam : krajeve filmova, dugo očekivane golove, a o onim ozbiljnim stvarima da ne govorim.
no sve se ipak nekako srećno završi: tim pobedi, video go ili ne ( ne ja go, a ne ni video kao neki snimak... šta tripujete?), filmovi se završavaju hepi endom a ozbiljnije stvari.... još imam glavu na ramenima.
nije problem ni što se pojavljujem kad ne treba... čujem što ne treba, isto tako i vidim....
da ne razglabam i ne navodim primere... skraćeno bih rekao: šit hepns.
sad kad pogledam ... nema problema tu, i nema problema tamo... logično bi bilo da uperim prstom i kažem: ali problem je u tome što.....
ali nema ga....
nema problema.
život u dvoje je težak... previše pažnje, previše energije... uvek jedan traži i prima a drugi daje.
već u troje, u četvoro je lakše. manji je problem pobeći trojici nego jednom...
dok se oni prepucavaju i medjusobno spotiču, može se uhvatiti malo mira.
a ovo je blog... a ne mali oglasi.. iju !
a ja mislio....
kažete pišem post a ne tekst za oglas?
ju, izvinite.... nisam znao...
a ipak vidim ima dosta ljudi , pa možda bi se našao kupac...
a ne ?... ovde niko ništa ne kupuje?... u redu.... hvala....