3.
Tog jutra, na Jezero je doputovao mladi bračni par. Viktor je hteo da ispuni obećanje, dato još dok su se samo zabavljali i pravili planove za život.
Otseli su u luksuznom hotelu,.... držeći se za ruke, istrčali su na terasu hotela.
-Želela bih da zauvek ostanem ovde, prošaputa mlada žena, dok ju je Viktor grlio.
-Imam sto planova, za izlete, poče ona.
-Ja, samo jedan, da ti bude nezaboravno, nasmeja se Viktor.
Dan je projurio. Hteli su sve da obidju. Planirali su da navečer odu u obližnju dvoranu, gde se održavalo evropsko takmičenje u plesu. Kako su oboje uživali u igri, radovali su se kao deca, da vide vrhunske igrače na delu.
Na ruci, mlade žene blistao je verenički prsten, napravljen po dizajnu Viktora: prsti drže srce od rubina, sve spojeno sa tri burme, žute, bele i crvene.
-To je unikat, kao i ti, govorio joj je Viktor, dok ga je stavljao na njenu ruku.
Posle večere, Viktor se spremao u kupatilu.
-Donesi mi cigarete, viknuo je.
Mlada žena, pogleda na sto, kutija je bila prazna.
-Idem da kupim, viknu, ali je Viktor, ispod tuša, nije čuo.
Otrčala je do foajea. Nisu imali marku, koju je Viktor koristio, ona izadje iz hotela....
Tamo je kiosk, pomislila je, i preprečila je put kroz park.
Na klupi dva čoveka, torbe otvorene, u jednoj novac, u drugoj nešto svetlucavo. Mlada žena ide pravo na njih, jos korak, skoro pada preko ispruženh nogu jednog čoveka. Gleda u torbe, novac, dijamanti...
Čovek prati njen pogled, njeno iznenadjenje, hvata je za ruku, drugom joj zatvara usta. Zajedno sa svojim kompanjonom, odvlače je do čamca na jezeru, i baca na pramac.
-Ništa nisam videla, molim vas, pustite me , nikom neću reći ni reči, preklinje....
Nastaviće se....
