14.1.2009
Praznici...uf...

Ne znam kako je ko prošao sa ovom gomilom praznika???

Ja katastrofa!

Zašto su praznici povezani sa konzumiranjem gomile hrane, pića?

Stan mi je bio pokretan restoran, a ja umesto da dvorim kao domaćica, zasela pa sve po redu, prvo slano, pa slatko, sve zaliveno vinom ili sokićima. Onda dodje neko drugi, a ja, kao da se ne uvredi, pa sve po redu ponovo.  Sve neke meraklije dolaze...

Lele... Ništa ne primećujem, vesela, smejem se, uživam...

Sinoć dobijem na poklon belu lanenu haljinu, mislila sam spavaćica, već se namrštila, ali darodavac videći moj izraz lica

-Ne, ne, haljina za plažu, voliš more?

-Volim...

Jedva sam čekala da je probam.

Poskidam sve do nule, navučem haljinu. Onaj dekolte sexi, ispunio se baš, baš... spuštam ja pogled niz brdo... vala niz brdo.... Ono antipatično ogledalo beči se na mene, ja u njega... šta mi je trebalo ogledalo od dva metra?

Gledamo se mi... tako jedno pet minuta... meni došlo da plačem...

Lele... kao da sam krinolinu obukla... kad infarkt nisam dobila...

Brzo skinem kilo prstenja i mindjuše... nema više šta... stanem na onu antipatičnu spravu što se zove vaga... haljina 150 grama... trljam oči... ne mogu da verujem... 2 kilograma i 800 grama žive vage, više... od 21decembra... merila se... znam...

Skidam rajf iz kose... sigurno je manje... za svaki slučaj ne gledam u vagu... do februara...

 

objavio AnaM u 23:45 | kategorija: nesto iz zivota
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:


Posalji komentar