Romeo, o Romeo, zasto si Romeo????
Jednom mi je neko rekao: pazi šta poželiš, moglo bi ti se ispuniti. Ih…mislila sam, kamo lepe sreće, jer moja mašta, želje(koje je zabranio poglavica, a izgleda i drvo) to je nepresušan izvor.
I tako, kad se zapričamo, ja uvek kazem kako bih volela neki romantičan gest od obožavaoca naravno, kažem šta...
Jutros, kišica, Fifika otišao, letnji dan oko podne, ja spavam, ne znam ni gde mi je glava, ni gde....
Ijaaaaooooo, ispred mog solitera ...šta da vam kažem cigani trubači, pevaju., koje pevaju trube, ceo se soliter trese.
Pokrijem se ja po glavi jastukom, uvlačim se sve više po krevetu idem negde dole, ko zna šta to atavizam radi, sigurno tražim neku pećinu da se sakrijem.
Koja li to budala ovako rano? mislim ja.
Razderaše se oni neku pesmu gde se pominje moje ime, a ono tri samoglasnika, pa ti gledaj.
Još se ja ne dosećam.
Zvrrrrrr, mozak mi pomeri mobilni...poruka: NIJE BILO MARIJAČA, PA SAM TI DOVEO TRUBAČE.
Trudim se da budem fina, pristojna, da ljudi misle kako sam ja jedna staložena pametna osoba, a trubačiAaaanuuuuuškaaaaaaaa, aaaaaaanuuuuuškaaaa, srce si mi raaaaaniiiilaaaa, nek ti pesma ova kaže da te voliiiim, volim ja... Aaaaaanuškaaaaaaaa, Anuškaaaaaaaa.....
Ni Romeo nije što je nekad bio, a ni Anuška nije Julija, pa nema balkon, ni čipkanu maramicu, da maše iza zavese, onako sanjalački, pa da trepće očima. Ne, Anuška je dreknula, totalno neromatično
-Ti nisi normalan..... neću moći da izadjem da bacim smeće, komšije će me živu pojesti...
Ali savremeni Romeo je ipak dobio kafu.....tek da se otrezni od burne noći započete ko zna gde..
...
...
