APOTEKA
Dan kao i svaki drugi, počeo je sa nekom sitnom kišom, koja se pretvarala čas u pljusak, a onda bi prestajala, počeo bi da duva vetar, povija krošnje obližnjeg drveća. Onda bi se sve smirilo, pa opet kišica
Tako je bilo i raspoloženje ljudi, koji su tog dana ulazili u apoteku. Utrčavali bi užurbano, treskali vratima, žalili se na sve i svašta, i tražili pomoć u lekovima.
Zadihani mladić, utrčao je, i još sa vrata počeo da opisuje svoje simptome
-Teško dišem, dajte mi nešto da disanje prestane.
-Hmmm, ne verujem da ćete se bolje osećati, ako vam disanje prestane.
-Samo vi dajte, imam ja iskustva sa tim...
Pa ne znam, možda bi čoveku i bilo lakše...ko zna kakve ga brige more.
Sledeća je bila žena koja se žalila na večernju mučninu.
-Pijete li neke lekove?
-Pa, onako, tek-tek..
-Izvinite, neobično je da samo uveče bude mučnina, šta vam je to tek-tek?
-Ne pijem lekove,... samo ujutro popijem Brufen, u 10h lek protiv kiseline u želucu, u podne vitamine za apetit i mali Aspirin za bolju cirkulaciju, popodne onaj lek za kosti i lek za krvnu sliku, uveče, opet za smirenje, i nešto za spavanje...
-I kad vam je muka?
-Uveče, kad uzmem lekove,... svoju redovnu terapiju.
Ali i sa druge strane recepture, dogadjaju se “biseri”
Uleće čovek u apoteku, sa vrata počinje da urla,
-Umesto kondoma, dali ste mi vlažne maramice, i šta sam mogao da uradim? Samo da operem ruke.
-Nema problema, vratićemo vam 10 dinara, razliku u ceni.
Sledeći traži ponovo, kondome
-Nemamo trenutno, pretrpite se do ponedeljka, naručićemo.
U jednoj sremskoj apoteci, žena traži “ledeni kvasac” za kolače. Apotekarica, nikad čula, a domaćica, boli glava...kud će, šta će, nego da prizna da pojma nema šta je to.
Spasi je u zadnji čas polupismena spremačica, šapućući:
-To vam je ono smrdljivo, amonijumbikarbonat.
Dobila je sutra kolače, prste da poližeš...
Za jutarnju kaficu
1.Ulazi čovek u apoteku i traži arsenik
-Ne može, to je otrov, imate li recept?
-Nemam, ali imam sliku tašte.
