MANIJAK IZ MAGLE
7.
Marko dohvati Barbaru na
stepenišu, podiže je uze u naruče kao
dete.
-Ne
boj se, jasam tu, ne boj se.
Barbara
se grčvito držalaza njega. U panici nije znala koga da se boji.
Sirene...policija....samo prolaze...
Kasnije, Barbara je skuvala Marku kafu, slušala njegove ispovesti o nemogućosti da nadje posao, pričla dosta i o sebi. Govorila je kako je izgubila veliku ljubav, svog Olivera. Sećanja na njega ponekad su kao u magli, gube se i vraćaju....
Marko
je voleo da čini sitne usluge. Vera ga je uvek nesto molila, a slala ga je i kod
Igora kad joj je trebalo. Znao je da je Igor zavisnik kocke, sretao ga je na čudnim mestima.
Sirene...policija...ovaj
put su se zaustavili kod Igorove kuće. Zvono...Igor otvara vrata...Ne
razumevajući gleda policajca koji mu govori da je optužen zbog ubistva. Kakvo
ubistvo? Gde? Kad? Zašto?
Okreće
se ka zeni. Ona ga gleda optužujuće i pokazuje polisu osiguranja. Igor samo
saže glavu. Policija ga odvodi, on se brani da nema veze sa ubistvom, ali niko
ga ne sluša.
Magla
se spušta ponovo na grad, šulja se sa
reka, obavija mostove. Izaziva nemir u jednoj osobi.
Podiže
glavu, sluša, čuje neke glasove, zove je, i kreće.
-Ta smedja žena, neće mi ona ništa oteti. To je samo moje, moje....
Barbara
je sama u kući. Gleda kroz prozor, oseća nemir, magla se spušta, neprozirna,
teška...
Igor je otpušten iz policije posle kraćeg razgovora, polazi kući. Da li će ga zena primiti? Da li će uspeti da je ubedi da počnu ispocetka, ovaj put bez kocke? Magla ga obavija. Sagnute glave žuri ka svojoj kući. Ne vidi svoje pratioce, koji za njim idu kroz maglu.
Vera
sedi u sobi, razmišlja o svom detetu, koje je predala drugoj ženi. Osudjuje se
po ko zna koji put. Gleda u maglu.
Marko
izlazi iz svog stana, Barbara je javila da mu je našla posao sobara u hotelu
Moskva. Veruje joj. Da li da joj zahvali na svoj način? Magla...Strese se i
krenu...ka Barbari...
Nastaviće
se
