28 December 2006
danas
SRNA smisli za danas...
Nema ožiljaka. Gledam se. Ne verujem. Nema. Lice od gume. Grimase jučerašnje nestale. Isto lice ko i svih ostalih dana.
Duša mirna. Diše. Ravnomerno. Mirno. Spava. Kuc-kuc? Tu si?
"Tu. Odmaram. Beži."
Srce tu. Kuca. Radi. Kontroliše. Koordinira. Nema rupa. Nema rezova. Nema naprslina. Za jednu noć se zakrpilo. Smalterisalo. Okrečilo. Nov razmeštaj. Sve funkcioniše.
A ti kao ispljuvak... na mojoj Savesti. Ćutiš. Kamenog lica. Mrtvih očiju. Hladnog pogleda. Ugašenog srca. Lišen osmeha. Osećaja. Radosti i Sreće. Dugo si glumio. Naporno želeo da odeš.
Evo ti jedan aplauz. Za odlazak. Za trčanje niz stepenice. Za netaktilnu komunikaciju. Za iskrenost. Za okrutnost. Za licemerstvo. Za Budućnost. Za samoću.
Nahranila sam te. Napojila. Navozala. Natrpela. Nasmejavala. Naplakala. Naćutala. Naterala.
Naučila.
Danas... napokon. Nekako... nastavljam.
09h27, 28 December 2006
Link
{ Last Page } { Page 321 of 340 } { Next Page }
|